Karl Rahner: Silazak u ograničenost

Osvrt Karla Rahnera na temu Božjeg utjelovljenja.

Ljudska egzistencija Logosa nije mogla imati drugačiju sudbinu od one koja pripada svemu stvorenome: ona je potpuno i bez ostatka pod vlašću Boga Stvoritelja. I Isus je morao započeti. Bez obzira koliko veličanstveno zamišljali slavu ovog djeteta darovanog nama, njegovo rođenje samo po sebi moralo je već značiti silazak u ograničenost. Tu je on uistinu i autentično prihvatio našu povijest.

Pitanje kako to uskladiti s posebnim povlasticama koje mu teologija opravdano pripisuje predmet je drugog razmatranja. Ovdje trebamo primijetiti da je on, kao i svi mi, došao na svijet kako bi započeo s onim što je unaprijed zadano i neizbježno – u svojoj srži, sa smrću.

Prema Ignaciju Loyolskom [Duhovne vježbe, br. 116], vježbatelj [tijekom četrdesetodnevnih duhovnih vježbi] treba „promatrati i razmatrati što (Marija i Josip te drugi) čine… kako bi Gospodin… bio rođen i kako bi na kraju, nakon tolikih muka, gladi i žeđi, vrućine i hladnoće, poniženja i napada, umro na križu – i to sve za mene.“ Prema Ignaciju, Kristov život treba promatrati bez pseudo-uljepšavanja, bez romantičnih fraza i bez trivijalizirajućeg humanizma.

Razmatrajući njegovo rođenje, treba duboko uočiti: tamo gdje je rođen, utjelovljeni Logos započinje svoj hod prema smrti, a svi elementi koji se ističu u povijesti njegova rođenja već najavljuju kraj – potpunu siromaštinu i nemoć u smrti.

Iz: Karl Rahner Lesebuch, herausgegeben von Karl Lehmann und Alber Raffelt. Herder Verlag Freiburg Basel Wien 2004 (1982).