Izgleda da su Solunjani bili uzorna kršćanska družina. Tako ih Pavao, koji im piše dvije poslanice, hvali zbog postojanosti njihove vjere, međusobne ljubavi, a dopada mu se i njihova odlučnost u raskidu s oblicima idolopoklonstva.

U religiji “Boga” ne nedostaje. I to je već prilično uspješan recept za promašaj.

Današnji tekst po mnogočemu je neobičan. U njemu tako nalazimo najdulji Isusov razgovor zabilježen u evanđeljima.

“Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu.” (1Iv 4, 16b)

Koračam brzo i nervozno, pokušavajući očima obuhvatiti dvojicu malenih koji su posvuda. Silvestrovo je i u zraku se osjeća dah svečanosti, popeglanih košulja i izmaglica ženskih parfema.