Kauza Rupnik: seks, moć i novac – trilogija jednog horora

Nakon što su mainstream mediji objavili da je jedan od renomiranijih sakralnih umjetnika našeg vremena Marko Rupnik i službeno isključen iz Družbe Isusove, ponovno se aktualizirala tema njegovih sakralnih djela u brojnim crkvama i samostanima diljem svijeta.

Za sve one koji još nisu upoznati s pričom: talijanski mediji su, naime, koncem prošle godine objavili da je nekoliko redovnica iz Slovenije i Italije isusovca Marka Ivana Rupnika optužilo za zlostavljanje. Prijavljena zlostavljanja događala su se u različitim razdobljima od sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća do 2018. Rupnik je 2020. automatski ekskomuniciran zbog “odrješenja suučesnice”. “Suučesnica” u ovom apsurdnom slučaju je žena koja je pretrpjela seksualno nasilje. No ekskomunikacija je vrlo brzo dokinuta, što je, nakon što se saznalo, dovelo do žestokih rasprava, koje su dovele u pitanje i ulogu pape Franje. Vatikanski dikasterij za nauk vjere nije se dalje bavio optužbama za zlostavljanje zato što je većina slučajeva bila u zastari, iako se zastara u ovako eklatantnim slučajevima može ukinuti. Isusovci i Slovenska biskupska konferencija jasno su i nedvosmisleno potvrdili zločine i ispričali se žrtvama. Pored aktualnih kaznenih mjera koje su na snazi, Rupniku je zabranjen i bilo kakav oblik javnog umjetničkog angažmana.

Nakon što je tvrdoglavo odbijao prihvatiti sankcije i zabrane te se zaputio u Mostar, gdje je – na poziv lokalnih franjevaca – dovršio interijer famozne Franjevačke crkve u Mostaru, Rupnik je i službeno otpušten iz Družbe Isusove.

Sada je kao suspendirani svećenik u potrazi za utočištem, koje će mu, prema pojedinim navodima, biti omogućeno u Hrvatskoj.

Teologinja Hildegund Keul prva je postavila pitanje trebaju li se u crkvi nastaviti pjevati kompozicije zlostavljača te može li se ispravno moliti pred biblijskim mozaicima, u ovom slučaju bivšeg isusovca Marka Rupnika? Ona je stava da takva umjetnička djela mogu ponovno povrijediti žrtve seksualnog nasilja, pa ih čak i retraumatizirati.

Mnogi vjernici u Mostaru koji su uživali u “ljepoti novoobnovljene crkve u Mostaru” vjerojatno i ne znaju za zlostavljanja, sustavno prikrivanje tih zločina pa čak i kazne, ali mnoge žene koje su postale žrtve zlostavljanja su toga jako dobro svjesne.

Je li doista moguće moliti se u liturgijskim prostorima koje je uredio čovjek koji je jednu te istu duhovnost iskoristio kako za oslikavanje crkvi i kapelica, tako i za seksualno zlostavljanje časnih sestara?

Seks, moć i novac – trilogija je horora koji već desetljećima prati Crkvu. I ovdje su zlostavljane žene bile ponovno ranjene banaliziranjem, ignoriranjem i prikrivanjem nasilja kako bi se navodno zaštitio ugled Crkve. Upravo je zaštita vlastite zajednice često bila motiv da se dodatno poveća ranjivost i ugroženost samih žrtava. No koliko je to kontraproduktivno, pokazuje i ovaj slučaj. Zaštitna strategija zataškavanja, kojom se nastojalo zaštititi umjetnika, njegovu karizmatičnu umjetnost te samu Crkvu, dovodi do još veće, čak eksponencijalne štete.

Ono što je specifično u ovom slučaju je povezanost toksične teologije i toksične umjetnosti Marka Rupnika. Jedna od zlostavljanih žena pod pseudonimom „Anna“ u svom intervjuu od 18. prosinca 2022. rekla je da je Rupnikova seksualna opsjednutost „usko povezana s njegovim teološkim razmišljanjima i pogledom na umjetnost“. Kao i u većini slučajeva zlostavljanja i žena i djece, duhovno i humano zlostavljanje otvara vrata i onom seksualnom. Rupnik je teološki opravdao svoje napade na ranjive osobe. Tako je pokušao nagovoriti Annu i još jednu ženu da povjeruju kako oni u „ljubavnom trojstvu“ (tj. seksu), gdje treća osoba prihvaća odnos druge dvije, oponašaju Trojstvo.

No tko bi uopće povjerovao u takvo što prije desetak godina? Žrtve zlostavljanja postupno su upadale u njegovu zamku s uvjerenjem da se njegov autoritet ne smije i ne može dovoditi u pitanje.

Stručnjaci ovu vrstu psihološkog nasilja nazivaju gaslighting. Za sada ne postoji prikladan hrvatski prijevod, ali najbliže riječi koje ga opisuju bile bi zbunjivanje ili izluđivanje.

Pojednostavljeno rečeno, gaslighting opisuje ponašanje koje žrtve zbunjuje i čini ih nesigurnima u vlastitu vrijednost i sposobnost, pa čak i u vlastitu interpretaciju stvarnosti.

Dakle, teološki-duhovni aspekt Rupnikovih djela u mnogim crkvama izrazito je problematičan. Što znači njegovo djelo, primjerice, u Papinskom sjemeništu u Rimu? Da duhovno i seksualno nasilje nad ženama i nije tako loše? Da svećenici mogu uzeti što misle da im pripada, čak i ako to znači da drugima čine zlo? Da zlostavljanja ne umanjuju umjetnikovu vrijednost?

Iluzorno je očekivati da će Crkva iz svojih liturgijskih prostora ukloniti sve ono što je prepoznatljivo toksično. No ako nas doista ne smeta povijest zlostavljanja jednog umjetnika, što to onda govori o našoj duhovnosti?

Kulturno-politički tjednik Express (28. 7. 2023.)