Korintska pitanja o seksualnosti

Kršćani i kršćanke u Korintu nisu svom apostolu olakšali život.

Postoji čitav niz spornih pitanja i konflikata koje su mu iznijeli u nadi da će dobiti apostolsko razjašnjenje. Logično je i očekivano da bi prekršaji protiv šeste zapovijedi ovdje igrali određenu ulogu. No, situacija u Korintu bila je specifična i nije se odvijala onako kako bismo možda očekivali. U Korintu su postojali ne samo oni koji su se, iz entuzijastičnog duha, predavali sveobuhvatnom, pa i seksualnom libertinizmu, već i oni koji su smatrali da je za kršćane bolje živjeti u potpunoj seksualnoj apstinenciji, čak i u bračnoj vezi.

Dakle, u Korintu se iz sličnih temeljnih stavova razvila i vrlo slobodna i vrlo asketska seksualna moralnost. U oba slučaja, prema apostolovom mišljenju, nije uspjelo integrirati tjelesnu dimenziju ljudske egzistencije u prakticiranje kršćanskog života. Pavao izričito naglašava važnost obvezujućeg i isključivog partnerstva u braku kao zaštitnog okvira za odgovorno življenu seksualnost. U tome vidi ispunjenje stvarateljske zapovijedi. U jednom odlomku iz Prve poslanice Korinćanima Pavao jasno pokazuje da promatra brak između muškarca i žene osobno: „Žena nije gospodarica svoga tijela, nego muž; a isto tako ni muž nije gospodar svoga tijela, nego žena. Ne uskraćujte se jedno drugome, osim po dogovoru i samo na kratko vrijeme, da se posvetite molitvi. Zatim se ponovno sjedinite“ (1 Kor 7, 4-5).

Odgovorno življena seksualnost za Pavla ima vrijednost sama po sebi i ne mora biti opravdana obvezom rađanja. Zapanjujuće je koliko dosljedno Pavao polazi od ideje ravnopravnosti između partnera. U židovskoj i poganskoj kulturnoj sferi vlast nad tijelom drugog partnera tradicionalno je pripisivana muškarcu. Pavao ruši okove takve tradicije: oba supružnika pripadaju jedno drugome, i to u području seksualnosti. Unutar bračne zajednice – koju Pavao promatra kao u potpunosti ravnopravnu – oba partnera upućena su jedno na drugo, čak i u tjelesnom smislu. Uskraćivanje emocionalne i tjelesne veze značilo bi uskraćivanje važnog temelja života drugome.

Iako je apostol s velikim uvjerenjem živio u celibatu (usp. 1 Kor 7, 7: „Htio bih da su svi ljudi kao ja“), zauzimao je dosljedno pozitivan stav prema braku i ljudskoj seksualnosti: „Svaki ima svoj dar od Boga, jedan ovako, drugi onako.“ Ovakav otvoren, teološki utemeljen stav očuvao je Pavla i Crkvu u nastajanju od skretanja prema seksualno negativnim tendencijama pobožnih asketa ili libertinskim stavovima poganskog društva. Naprotiv, Pavlu je stalo do uspostavljanja evanđeoskih vrijednosnih standarda i formuliranja odgovarajućih etičkih normi koje bi trebale oblikovati svakodnevni život vjernika – pa tako i u pitanjima seksualnosti.

Robert Vorholt, dr. teol., profesor je egzegeze Novog zavjeta na Sveučilištu u Luzernu, Švicarska.

CiG