Kruške i jabuke

Želio bih za početak ovoga teksta pokušati izvesti jedan mentalni eksperiment.

Pokušajte u mislima zadržati dvije stvari: kruške i jabuke.

Smatram da su kruške izvrsno voće. Sočno i puno vlakana. Izvrsne su za izradu kolača od kruške ili, za one koji vole viljemovku, za rakiju. I tako dalje na temu krušaka…

Što sam rekao o jabukama? Ništa. Jeste li ih zadržali u mislima?

Ako sam izrekao sve ovo što jesam o kruškama, time još nisam ništa rekao o jabukama. Kada biste iz ovog kratkog razmatranja o kruškama zaključili da sam rekao nešto (loše) o jabukama, napravili biste jednu od osnovnih logičkih grešaka.

Bogu hvala da će netko to i učiniti, jer od krušaka ne vidi jabuke i obrnuto, ili misli da se kruške i jabuke međusobno isključuju a nisu. Stvarno nisu.

Za svaku složenu misao na umu je potrebno držati više od jednog pojma.

Što želim reći?

Nedavno sam se našao u situaciji, ili sam se u nju uvalio, u kojoj sam branio slobodu govora patera Ike Mandurića. Kruške i jabuke. Ni u kojem slučaju nisam želio braniti sadržaj njegovog govora, nego isključivo slobodu na izricanje istoga. Sa sadržajem, izborom trenutka i svega ostalog vezanog uz ovaj govor se ni najmanje ne slažem, ali se ne slažem niti s pozivom na cenzuriranje dotičnog. Dotični se u međuvremenu samocenzurirao, no njegove riječi su ostale na internetu i sada se ne mogu povući.

Kruške i jabuke. Pater Ike je izrekao nešto potpuno pogrešno i potpuno bezosjećajno u potpuno pogrešnom trenutku. Pater Ike nije pozivao na nasilje i od nasilja se, potpuno neuvjerljivo i nespretno, ogradio. Pater Ike ima svako pravo na izricanje svoga stava i mišljenja u ovoj kao i svakoj drugoj situaciji. Svi oni koji se s tim stavom ne slažu, imaju svako pravo kritizirati vlč. Mandurića i njegove stavove. Ukoliko bi se u pitanje dovodila Ikina sloboda govora, problem nasilja nad ženama ne bi bio nimalo bliže svom (sretnom) rješenju. Ukidanjem slobode govora ne bi nestalo pogrešnih stavova i mišljenja, već bi oni bili uklonjeni iz javnog prostora i time bi nestala i prilika za javnom raspravom i argumentiranim pobijanjem istih. Naravno, argumenti i rasprave malo mogu učiniti u promjeni pogrešnih stavova, ali odnekud se mora početi i usudio bih se reći da je to bolje mjesto od cenzure.

Povijest nas uči da je cenzura korak prema (ili prvi korak u) totalitarnim društvima. Raspravljanje i argumentiranje su naporniji i zahtjevniji put, ali drugog puta nema, rekao bi jedan teolog. Alternativa slobodi govora se već vidi u modernim društvima: dvije grupe građana žive u svojim jednoumnim utopijama u kojima niti znaju niti žele znati što misle oni drugi. Idući korak u takvom razvoju događaja može biti samo rat svih protiv sviju…

Kruške i jabuke. Još jedan primjer. Biskup Mate Uzinić je reagirao na izjave patera Ike. Prva misao, kud baš Mate, može li jednom netko drugi reagirati? Pitanje, je li Mate Uzinić populist? Jest, ali to ne znači da je njegova izjava pogrešna. Biskup Uzinić je jedini javno objavio podatke o financijama u svojoj biskupiji. Je li to populistički potez, jest, ali ga to ne čini, nužno, lošim. Njegovi potezi i istupi mu sigurno donose popularnost u određenom dijelu javnosti i bilo bi uvredljivo – za njega – pretpostaviti da on to ne zna; dio njegove motivacije može biti i ta popularnost, ali sam sadržaj time ne gubi na ispravnosti.

Kruške i jabuke.

Pokušajmo istodobno u glavi zadržati misao o vrijednosti slobodnog govora i o idiotizmu šovinističkih ispada.