László Német: Novi kardinal na sjecištu politike i vjere
Dalibor Milas
24.10.2024
KNA/Cristian Gennari/Romano Siciliani
Papa Franjo još jednom je iznenadio katolički svijet imenovanjem Lászla Németa, beogradskog nadbiskupa metropolita, za kardinala.
Ovo imenovanje, koje čini Németa prvim kardinalom u povijesti Katoličke crkve u Srbiji, predstavlja značajnu prekretnicu. Ostaje nam za vidjeti kakve će sve posljedice ovo imenovanje imati na Crkvu u regiji i, šire gledano, na već neko vrijeme poprilično nategnute političke odnose između Hrvatske i Srbije.
László Német je definitivno jedna slojevita figura koja zna vješto manevrirati na sjecištu etničkih, nacionalnih i vjerskih granica. Potječe iz multietničkog prostora Bačke, odrastao je u mađarskoj zajednici, a njegova duhovna formacija, bogato međunarodno iskustvo i poliglotska sposobnost čine ga izuzetno zanimljivim izborom za kardinala. Kao misionar Družbe Božje Riječi (verbit), Német je službovao u različitim kulturnim i društvenim kontekstima, od Filipina do Beča i Zagreba, što mu daje jedinstvenu perspektivu za vođenje Crkve u Srbiji, zemlji s kompleksnim etničkim i vjerskim sastavom. Međutim, upravo to multikulturalno i internacionalno iskustvo moglo bi biti dvosjekli mač kada su u pitanju odnosi unutar Crkve u regiji.
Već su se čule kritike iz Hrvatske, osobito iz crkvenih krugova, koji izražavaju zabrinutost zbog, kako kažu, “teritorijalnih pretenzija” koje Német pokazuje prema Srijemskoj biskupiji. Ta biskupija, povijesno vezana uz slavonsku crkvenu pokrajinu sa sjedištem u Đakovu, sada je predmet sporova jer Német, poput svog prethodnika Hočevara, otvoreno pokazuje želju da se Srijemska biskupija priključi Beogradskoj metropoliji. Ovo pitanje moglo bi dodatno zakomplicirati odnose između Katoličke crkve u Hrvatskoj i Srbije, pogotovo sada kad je Német postao kardinal. Postavlja se pitanje može li ovaj potez doprinijeti pomirenju ili će, naprotiv, dodatno produbiti podjele.
Németovo imenovanje dolazi i u kontekstu dugotrajnog spora oko kanonizacije kardinala Alojzija Stepinca, koja već odavno nije samo duhovno nego i političko pitanje između Hrvatske, Srbije i Vatikana. Németova uloga u ovom procesu, kao i njegovi stavovi, još uvijek su nejasni, ali njegova bliskost s Beogradom i patrijarhom Porfirijem sugerira oprezan pristup. Papa Franjo, koji je pokazao senzibilitet prema srpskim stavovima, mogao bi iskoristiti Németa kao ključnog posrednika u daljnjim pregovorima između Srbije i Hrvatske. Ovo imenovanje stoga nosi potencijal za smanjenje napetosti i napredak u dijalogu, ali isto tako nosi i rizik da se Stepinčevo pitanje dodatno politizira.
Papa Franjo, u svom nastojanju da promovira dijalog i približavanje različitih zajednica pogotovo u kontekstu Zapada i Istoka, svakako vidi Németa kao osobu koja može graditi mostove. Patrijarh Porfirije, koji je prisustvovao Németovu ređenju i nazvao ga “čovjekom ove zemlje”, dodatno podupire tu percepciju. Porfirijeva podrška i riječi hvale otvaraju prostor za dijalog između Katoličke crkve i Srpske pravoslavne crkve, ali i za jačanje odnosa između katolika i pravoslavaca u Srbiji. Ipak, unatoč potencijalu za suradnju, Németovo djelovanje neće biti bez izazova. Važno je istaknuti, bez ironije, da su ovaj put Srbi, za razliku od Hrvata, dobili novog kardinala Katoličke crkve – što nosi simboliku povijesnih obrata sudbine koji nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.
Kritike koje ga prate, uključujući njegova stara zdravstvena pitanja i optužbe o progonu necijepljenih svećenika, otvaraju pitanja o njegovoj spremnosti za novu funkciju. Iako su mnoge od tih kritika možda pretjerane, one svakako odražavaju kompleksnu situaciju u kojoj se Német nalazi. Osim toga, s obzirom na njegovu bliskost s određenim pojedincima i odnose koji su izazvali upitnike, može se postaviti pitanje hoće li Német moći izbjeći politizaciju svoje uloge.
No, valja priznati da je Német u svojoj dosadašnjoj službi pokazao spremnost na dijalog i fleksibilnost u odnosima sa svim zajednicama s kojima je imao priliku surađivati. Njegova otvorenost prema drugima i želja da Crkvu pozicionira kao prostor slobode, a ne opterećen prošlošću i ideologijom, može biti upravo ono što je potrebno za izgradnju bolje budućnosti u regiji. Ako uspije prevladati kritike i koristiti svoju poziciju kako bi poticao dijalog, mogao bi postati ključna figura u oblikovanju nove, pomirljive vizije Crkve u Srbiji i šire.
Bilo kako bilo, imenovanje Lászla Németa za kardinala nosi sa sobom prilike, ali i izvjesne rizike. Koliko god ovaj potez imao potencijal promijeniti odnose u regiji, bit će važno da se Crkva usredotoči na ono što je doista bitno – duhovno i pastoralno poslanje – te da se izbjegne politizacija koja je do sada prečesto bila kamen spoticanja. Hoće li Német uspjeti iskoristiti kardinalski purpur za izgradnju mostova ili će se pretvoriti u monetu za potkusurivanje, ostaje nam za vidjeti.