Mediteranski teološki susreti u Rijeci na tragu teologije pape Franje

Iza nas su drugi po redu Mediteranski teološki susreti u Rijeci/Lovranu.

Ustvari bilo bi opravdanije reći da se radilo o četvrtom izdanju po redu ovog programa jer valja uzeti u obzir i Ljetnu školu teologije u Dubrovniku (2019. i 2021.), na koju se ova manifestacija naslanja.

Ovogodišnja tema bila je „Crkva ili sekta: od otvorenosti do ekskluzivnosti“. Cjelotjedni program sastojao se od plenarnih predavanja pozvanih predavača zajedno s raspravama te radionica sa studentima. Online predavanje imao je i isusovac James Martin angažiran u pastoralu LGBTQ+ osoba. Skup nije bio otvoren za javnost, ali je svaki od predavača širu publiku upoznao sa svojim stavovima kroz više intervjua objavljenih u medijima. Organiziran je izrazito dobro posjećen okrugli stol s predavačima, kao i predstavljanje zbornika radova Teologija u dijalogu s člancima prethodnih izdanja škole.

Najpoznatiji ovogodišnji predavač bio je istaknuti teolog i bivši poglavar dominikanskog reda Timothy Radcliffe. Ovaj dugogodišnji profesor Svetog pisma s Oxforda čije su knjige prevedene na svjetske jezike govorio je o odnosu katoliciteta i univerzalnosti. Vrlo zapaženo predavanje održala je s. Rebeka Anić jer se uhvatila u koštac s temom duhovnog zlostavljanja u novim crkvenim zajednicama. U prvi plan ističem njezinu analizu temeljenu velikim dijelom na istraživanjima i raspravama u Francuskoj i Njemačkoj, kojom ova znanstvenica i redovnica želi pomoći osobama zatvorenim u neke duhovne zajednice u kojima se umjesto poštivanja slobode pojedinca i njegova odnosa s Bogom, utemeljitelj/utemeljiteljica nameću kao tumači volje Božje manipulirajući na taj način s osobom. Među predavačima bio je i pravoslavni teolog Davor Džalto s Odjela za studij istočnog kršćanstva u Stockholmu koji je isticao napetost između eshatološke perspektive i povijesnih društveno-političkih, institucionalnih i isto tako crkvenih organizacija. Profesor sustavne teologije i ravnatelj Instituta za ekumensku teologiju na Fakultetu za protestantsku teologiju Sveučilišta u Münsteru Hans-Peter Grosshans izložio je svoje razumijevanje problematike Crkve i sekte s protestantskog stajališta.

Na čelu oba programa je današnji riječki nadbiskup Mate Uzinić, koji je do 2020. bio dubrovačkim biskupom. Već nekoliko godina taj program u Hrvatsku dovodi neka od najpoznatijih domaćih i stranih imena kršćanskih teologa: Aristotle Papanikolaou, Pantelis Kalaitzidis, Carmelo Dotolo, Željko Tanjić, Miroslav Volf, Tina Beattie, Teresa Forcades, Marianne Heinbach-Steins, Ivan Šarčević, Tomáš Halík, Timothy Radcliffe, Mario Grech, Cyril Hovorun, Luke Bretherton, Branko Murić, James Martin i dr. Opravdano je primijetiti da su gosti koje Mate Uzinić poziva na susrete redovito oni koje papa Franjo imenuje u strukture s kojima želi ostvariti koncilsku Crkvu kojoj teži otkako je preuzeo Petrovu lađu 2013.

Ekumensko obilježje susreta očituje se kako u odabiru predavača tako i u studentima. Predavači su katolici, protestanti i pravoslavci, a organizatori nastoje da među njima bude najmanje jedna žena. Godine 2019., kada je započela Ljetna škola teologije u Dubrovniku, program je zamišljen prvenstveno u kontekstu pomirenja naroda s prostora jugoistočne Europe ranjenih ratovima iz devedesetih godina, a zadnje dvije godine pogled je uprt u prostor Mediterana.

Od samoga početka manifestacija je na udaru hrvatskih konzervativnih krugova.

Dijalog katolika s ostalim kršćanima im je bio prihvatljiv, ali je unutarkatolički dijalog za njih bio sporan. Drugim riječima, teološku raspravu o aktualnim pitanjima, koja je na dnevnom redu u crkvenoj i teološkoj javnosti diljem svijeta, ovdje neki žele zabraniti. Spomenute tabu teme idu od položaja žena u Crkvi do vjere i politike odnosno angažmana vjernika u politici, od homoseksualnosti do sinodalnog puta u Njemačkoj, od nacionalizma do Crkve siromašnih itd.

Proteklih godina glasnogovornik konzervativne struje koja je najjače napadala Ljetnu školu teologije bio je mons. Ratko Perić. On je u javnom pismu prilikom prve Ljetne škole 2019. napao mlađeg kolegu u biskupstvu. U jednom od svojih tekstova Perić je optužio Uzinića da organizira „dubioznu“ školu, da nije jasan u nauku i pozvao ga da „stane uz istinu i narod“ poput Stepinca. Nećemo ovdje ulaziti u analizu takvih i sličnih sudova jer je očito riječ o crkvenosti koja zazire od unutarcrkvenoga dijaloga, nespremna je na prenošenje evanđelja u društvo uvelike drugačije od onoga koje je bilo obilježeno ateističkim režimom, a svoju privrženost Crkvi teško ostvaruje u izmijenjenom crkvenom kontekstu kada Rimski biskup ima ponešto drugačija teološka nagnuća od do sada dominantno konzervativnih. Recimo još samo to da se još jednom pokazalo da dio problema leži u činjenici funkcioniranja katoličke javnosti u nas. Događa se naime da izrazito konzervativni stavovi u javnosti postaju dominantni ili stvaraju dojam da su većinski uslijed nedovoljne pluralnosti i artikuliranja stavova hrvatskih katolika, uz veliku krivnju propusta naših akademskih teologa koji svojom šutnjom formiranje stava prosječnog hrvatskog vjernika prepuštaju web portalima izrazito niske teološke prosvjećenosti.

Radi se o tome da je protivljenje ovome skupu ustvari suprotstavljanje viziji Crkve pape Franje. Ovaj program nastoji ponuditi teologiju u skladu s onim što je papa Franjo naglasio 2019. u Napulju. Ondje je rekao da sanja teološke fakultete na kojima se odvija suživot razlika, gdje se prakticira teologija dijaloga i prihvaćanja, a teologija se razvija u ozračju slobode.

Očito je da se teologija nalazi u krizi i to ne samo u Hrvatskoj, već i u svijetu.

Ta se kriza očituje ne samo u kvantiteti (sve manji broj zainteresiranih studenata, kako pripravnika za svećeništvo i redovništvo tako i laika), već i u kvaliteti. Manjak kvalitete osobito se osjeća u Hrvatskoj. U nas su iz teološkog interesa najčešće odsutne teme koje se redovito susreću u zapadnim teološkim radovima. To je neopravdano jer suvremena pitanja poput žene, migranata, okoliša, roda dotiču i našu stvarnost. Zbog toga se od teologa očekuje da ih uoče i prepoznaju kao nadahnuće za izricanje teološkog stava u konkretnom životnom kontekstu. Tijekom četiri godina djelovanja Škole, odnosno Mediteranskih teoloških susreta, objavljena su dva zbornika radova. Prvi je bio hrvatski prijevod talijanskog izvornika Sa svim brodolomima povijesti. Teologija nakon Veritatis gaudium u kontekstu Mediterana (B. Jurić – L. Fabijanić preveli), a drugi Teologija u dijalogu (uredili B. Jurić – V. Martić – B. Velčić) u izdanju Kršćanske sadašnjosti, Riječke nadbiskupije i Dubrovačke biskupije koji sabire radove s proteklih izdanja ovih susreta.

Da bi se shvatilo zašto upravo ova manifestacija okupljena oko nadbiskupa Mate pokazuje interes za ove teme, a ne neke druge crkvene ustanove poput naših crkvenih teoloških učilišta treba uputiti na svojevrsno zatvaranje koje je u nas na snazi u odnosu na pitanja na koja nas upućuje papa Franjo i na zadaće koje on stavlja pred teologiju kao znanost i teološke fakultete. Ivan Šarčević, jedan od sudionika Ljetne škole teologije u Dubrovniku 2021., kaže da je današnja kriza teologije dublja i šira nego se usuđujemo misliti jer je u krizi upravo ono o čemu se misli da uopće nije u krizi: “Samorazumljiva i lakomislena, nereflektirana i trijumfalistička vjera tolikih današnjih svećenika, redovnika i prelata koji samim tim što su prihvatili i odgovorili na Božji poziv i crkvenu službu, ne žele si posvijestiti da time nisu ipso facto i vjerodostojni učitelji u vjeri ni moralni uzori”.

Uistinu, čime su se u protekloj akademskoj godini bavili teološki fakulteti u Hrvatskoj?

U Splitu su organizirali međunarodni simpozij o transrodnim izazovima u medicini i teologiji, ali bez pozivanja ijednog od stručnjaka koje je svojedobno Ministarstvo zdravstva RH službeno navelo kao eksperte za rad s takvim osobama preferirajući imena nekih pojedinaca koji su se našli na kritici javnosti i većeg dijela struke i propustivši pozvati neke od teologa koji su se bavili rodnim pitanjima. U Đakovu su također organizirali međunarodni simpozij „Identitet muškarca u svjetlu suvremenih rasprava o spolu i rodu“ u suradnji s fakultetom u Budimpešti, kao i međunarodni skup o majci „Spasit će se rađanjem djece“ (1 Tim 2,15). Istaknuti hrvatski teolog i v. d. dekana tamošnjeg teološkog fakulteta nakon smrti Josepha Ratzingera napisao je da se s „Ratzingerovom smrću završava europska teologija, a možda i čitava zapadna kultura“ te „da je s njegovom smrću iscijeđena posljednja kap još preostale nekoć ukusne naranče europske crkve i teologije“. Katehetsko-teološki odjel u Zadru najavljuje za jesen simpozij s ultratradicionalnom apologetskom skupinom koja se zauzima za pretkoncilski obred i odbacuje nauk pape Franje.

Kao što je hrvatska tranzicija iz socijalizma u kapitalizam, iz rata u mirnodopske uvjete u mnogočemu bila neuspješna jer je Hrvatsku u društveno-ekonomskom pogledu svrstala na začelje Europe, tako se i za tranziciju hrvatske teologije iz komunističkog društvenog konteksta u ozračje demokratskog, pluralnog i sekularnog društva može reći da je u mnogo elemenata pokazala neuspjeh ili svakako veliko nesnalaženje sve do danas. Kritike da je naša teologija ostala blokirana u prošlosti odbio je dekan jednog teološkog fakulteta istaknuvši da hrvatski teolozi i teološki časopisi nimalo ne zaostaju za svjetskim izdanjima te da su članci domaćih autora u nekim aspektima ozbiljniji i bolji od stranih. Za razliku od njega mišljenja sam da je položaj teologije u našoj Crkvi i društvu pao na niske grane. Istini za volju ni u prošlosti položaj teologa i teologije nikada nije bio garantiran i unaprijed dan. Govor o Bogu tijekom povijesti kršćanstva imao je svoje uzlazne i silazne putanje od toga da je teolog bio shvaćen kao prenositelj Božjega govora do fundamentalističkih stavova o štetnosti teologije za vjeru i u skladu s tim marginalizacije teologije i teologa.

U današnje vrijeme čini nam se važnim podsjetiti da vjera bez teologije zasljepljuje, a pojedinca pretvara u primitivca opasnog za sebe i druge.

U završnoj raspravi ovogodišnjih Mediteranskih teoloških susreta jedan je pravoslavni student oduševljen programom, nadbiskupa Matu javno upitao zašto ne pozove nekog od pravoslavnih episkopa kako bi se upoznao s modelom rada i organizacije skupa i iskustvo potom primijenio u matičnoj Crkvi. Ja sam tada pomislio da bi se isto pitanje moglo postaviti i u odnosu na katoličke biskupe u Hrvatskoj. Uistinu kako to da dobar dio episkopata ne shvaća važnost teologije za poslanje Crkve, drugim riječima da nije dobro to da danas katolički narativ formiraju u teologiji neupućeni web portali i laičke udruge s pretkoncilskim nagnućem. Kada bi se kojim slučajem netko od biskupa poželio upoznati s načinom na koji funkcioniraju Mediteranski teološki susreti na čelu s nadbiskupom Matom, onda bi vidio ekipu svećenika i laika različite dobi, grupu muškaraca i žena koja nesebičnim radom i organizacijom traži putove izgradnje crkvenosti u dijalogu s pluralnošću u crkvenom i društvenom kontekstu, sve sa sviješću da naše razumijevanje objave nije nikada završen proces.