Mladi u raljama salafizma: islamistička propaganda na društvenim mrežama

Nakon što su zbog planiranog, ali srećom osujećenog, terorističkog napada u Beču otkazana tri koncerta američke pjevačice Taylor Swift, ponovno se otvorila tema islamistički motiviranog terorizma u Europi.

Prema izvješćima sigurnosnih agencija, za razliku od prijašnjih godina, radikalizirani pojedinci spremni u ime poremećene ideologije ubiti mnoštvo nevinih ljudi postaju sve mlađi. Dok su u prijašnjim napadima sudjelovali mlađi ljudi u dvadesetima i tridesetima, sada imamo tinejdžere koji su već radikalizirani, a ne mogu kazneno odgovarati. Nažalost, riječ je o mladim ljudima koji su odrasli na Zapadu te su, zbog svog podrijetla i religijske pripadnosti, u potrazi za identitetom i svojim mjestom pod suncem na kojem ih nitko neće čudno gledati samo zato što su – muslimani. U svojim nekontroliranim traženjima upadaju u ralje salafističkih propovjednika s TikToka, kao što su Abul Baraa, Marcel Krass ili Raheem Boateng.

Spomenuti influenceri su mladi i samouvjereni, koriste jednostavan i slikovit jezik te svojim profesionalno montiranim video-klipovima privlače nove žrtve. Njihovi su neprijatelji politika i mediji s tzv. rodnom ideologijom, Izrael te svi oni koji na bilo koji način ugrožavaju islam. Istraživanja pokazuju da nemilice iskorištavaju najnoviji sukob na Bliskom istoku kako bi širili antisemitizam i svoju političku ideologiju pod krinkom salafizma. Pomno osmišljena propaganda.

Salafizam je ultrakonzervativna islamska ekstremistička ideologija koja, u skladu sa svojim načelima, uz pomoć intenzivne propagandne djelatnosti (da’wa) pokušava islamizirati europsko („nevjerničko“) društvo. Opresija, prezir i negacija slobodnog društva sasvim su opravdani za sve one koji Kur’an tumače doslovno. U njihovoj viziji religije i vjere, vjera nije stvar slobodnog izbora.

Za razliku od Hrvatske, zapadne zemlje kao što su Njemačka, Francuska i Austrija već godinama muku muče s ovom toksičnom supkulturom koja sada javno zagovara uspostavu tzv. Božje države ili Kalifata na europskom tlu.

Sloboda vjeroispovijesti prestaje ondje gdje počinje agresivni fanatizam i gdje se način prakticiranja određene religioznosti sukobljava sa sekularnim zakonima. Netolerantne ne treba tolerirati. Teško se oteti dojmu da je i u ovom slučaju zakazala naivna i nedovoljno informirana politika. Jer, ako aktualni demokrati nisu u stanju zaštititi slobodarska načela i demokraciju, onda će se za to, nažalost, pobrinuti netko drugi. Zahvaljujući zagovornicima kalifata, krizi demokracije i snazi populizma, do pozicija moći će doći sve brojniji desničarski ekstremisti i napraviti antidemokratski harakiri.

Ovdje je ključno razlikovati oportuniste koji promoviraju opasnu ideologiju pod krinkom islama od svih onih običnih ljudi koji nastoje živjeti svoju vjeru. Ne smijemo nasjedati na opasne podvale da su svi muslimani teroristi. No, sve dok obrazovani muslimani šute, a preglasni radikali ispranih umova šire radikalno negativnu interpretaciju islama, muslimani u Europi će nositi nepravednu stigmu ljudi s opasnim namjerama.