Moskva i “Sveti rat”: Koji je stav SPC-a i kako teolozi gledaju na Rusiju

Na kojoj je strani Srpska pravoslavna crkva i kako gledaju kršćanski teolozi na Moskvu i “sveti rat”?

Slika je kružila u medijima na Balkanu: tri visoka srpska crkvena i politička dužnosnika stoje ispred proljetnog krajolika. Uz predsjednika Aleksandra Vučića stajao je i najviši predstavnik Srpske pravoslavne crkve, patrijarh Porfirije. Uz njih je bio i Milorad Dodik. Prema službenim kanalima srbijanske vlade bio je to “jedan od najvažnijih sastanaka” zbog velikih planova koji će uz blagoslov crkvenog vrha SPC-a biti pokrenut na pravoslavni Uskrs početkom svibnja. Riječ je o važnim odlukama za “opstanak” srpskog naroda, kulturnu i crkvenu baštinu.

Međutim, promatrači misle da je na sastanku dogovoreno puno više. Nejasno je koju ulogu igra Rusija u tome. U svakom slučaju, u srpskom društvu postoji mit da je Rusija “veliki brat” Srbije kako je to objasnio nedavno suspendirani pravoslavni svećenik i profesor teologije Vukašin Miličević, jedan od rijetkih progresivnih glasova u SPC. Mit o velikom bratu ponekad se manifestira “na vrlo bizarne načine, pogotovo kada klerici posvećuju pjesme ruskom predsjedniku Putinu i Rusiji”, rekao je Miličević. Sve ovo se čini paradoksalnim jer u srpskom društvu kao da nema antiukrajinskog raspoloženja.

Nejasan stav

Stav SPC-a se u ovoj priči čini nejasnim. Dok je patrijarh 2022. godine kritizirao da ovaj rat “između naše braće Rusa i Ukrajinaca” unosi patnju i podjele u svijet, javni nastupi i izjave drugih visokih predstavnika SPC-a otkriva ipak proruske stavove. Njemački portal katholisch.de poslao je upit SPC-u u Beogradu o stavu prema ratu, no upit je ostao bez odgovora dok je zagrebačko-ljubljanska eparhija, koja obuhvaća područja u Hrvatskoj, Sloveniji i Italiji, a čiji je bivši metropolit sadašnji patrijarh, oprezno odgovorila. Nismo ni na jednoj političkoj strani jer se Crkva ne želi miješati u politička pitanja, rekao je glasnogovornik. Pomagalo se ukrajinskim izbjeglicama u Hrvatskoj i u Srbiji te su organizirane razne humanitarne akcije. Veza s Ruskom pravoslavnom crkvom nije prekinuta kao ni s ukrajinskom, dodao je.

No, prema riječima Miličevića, SPC i dalje odaje dojam da javno zauzima izrazito proruski stav. Prema njemu eksplicitni pritisak ruskih državnih i crkvenih vlasti čak i nije potreban jer je u sadašnjoj situaciji dovoljna “soft power”, meka moć, budući da se “unutar Crkve ne može raspravljati praktički ni o čemu, a pogotovo ne o osjetljivim političkim pitanjima”.

Milićević je i sam dugo vremena bio svećenik. Prvi problemi pojavili su se 2017. kada je sa skupinom teologa potpisao peticiju u kojem se oštro osuđuje dovođenje u pitanje teoriju evolucije od strane Srpske pravoslavne crkve. Crkveni vrh to je oštro kritizirao, ali je Miličeviću dopušteno da pod određenim uvjetima nastavi predavati na teološkom fakultetu. Miličević je čak i tijekom pandemije Covida-19 kritizirao liturgijske obrede koji potiču infekcije. To je, među ostalim, dovelo do bolesti i kasnije smrti tadašnjeg patrijarha Irineja 2020. godine, koji je prije smrti suspendirao Miličevića te mu zabranio javno istupanje.

Tada se  govorilo: “Tko god nosi svećeničku odoru, ne smije istupati u medijima bez dopuštenja Patrijarha.” Nije se puno promijenilo, jer je i Milićević prije nekoliko tjedana ostao bez svoje pozicije na fakultetu. “Srpski pravoslavni bogoslovski fakultet, na kojem sam proveo više od pola svog života, više nije institucija u kojoj se može ne samo slobodno i savjesno akademski raditi, nego i slobodno i odgovorno misliti i izražavati”, kaže on. Ovakav stav unutar SPC-a očituje se i u njezinoj politici prema Rusiji. Uz izuzetak nekolicine episkopa, ostatak episkopata šuti i sve više zauzima neokonzervativne stavove. Na pitanje treba li Srpska pravoslavna crkva raditi na približavanju Srbije Europi i njezinim vrijednostima, Milićević odgovara potvrdno.

Halik: Svjetsko vijeće crkava treba isključiti Rusku pravoslavnu crkvu

Kritike na račun takvog stava stigle su i s protestantske strane. “Odnos crkava prema ratu u Ukrajini potvrdio je ono što mi znamo još od ratova u bivšoj Jugoslaviji – da treba braniti ljude, a ne nacionalne ideje, jer upravo obični ljudi bivaju žrtve imperijalnih, ovih ili onih ideja”, kazao je teolog Zoran Grozdanov sa Sveučilišnog centra za protestantsku teologiju u Zagrebu. Jer obični ljudi uvijek “bivaju žrtve imperijalnih ideja”. Prema Grozdanovu ispada da i Ruska kao i Srpska pravoslavna crkva više slijedi “Boga nacije” nego “Boga Novog zavjeta”. “Od pape Franje pa sve do Svjetske luteranske federacije, pokazalo se da su crkve naučile iz svoje povijesti da treba stati uz ljude i raditi na miru, a ne na daljnjem širenju sukoba i stajanja uz ove ili one ideologije”, zaključio je Grozdanov.

To uključuje i odvajanje od Ruske pravoslavne crkve, osobito nakon najnovijih izjava u dokumentu “Svjetskog sabora ruskog naroda” (WKRV) krajem ožujka. To kategorički isključuje državnu neovisnost Ukrajine. Dalje se kaže da je ruski rat s “duhovne i moralne točke gledišta, sveti rat” u navodnoj obrani Rusije od “navale globalizma i Zapada” koji je zapravo – po njima – “zapao u sotonizam”. Predsjednik WKRV-a je moskovski patrijarh Kiril. Zato stručnjak za Proslavnu crkvu Reinhard Flogaus u svom tekstu za njemačke novine “Süddeutsche Zeitung” sumnja da je Kiril jedan od glavnih autora deklaracije. Prema njemu se Ruska pravoslavna crkva iz ekumenske perspektive konačno diskvalificirala jer je rusku invaziju i terorizam nazvala “svetim ratom”.

Tog je mišljenja i katolički teolog Tomas Halik. “Potrebno je odmah isključiti Rusku pravoslavnu crkvu iz Svjetskog vijeća crkava”, rekao je za katholisch.de. Halik se smatra jednim od najvažnijih katoličkih intelektualaca. Čeh je bio zaređen za svećenika tijekom Hladnog rata. Profesor sociologije, koji sada predaje na Karlovom sveučilištu u Pragu, optužuje Svjetsko vijeće crkava za nedostatak hrabrosti. U nedavnom priopćenju, Svjetsko vijeće crkava pisalo je moskovskom patrijarhu tražeći pojašnjenje je li dekret izraz stajališta Ruske pravoslavne crkve i kako takvo stajalište može zastupati crkva članica Svjetskog vijeća. Halik zamjera što su se ogradili od izjave o “svetom ratu”, ali bez poduzimanja daljnjih mjera.

Međunarodna situacija je ozbiljna

Halik vidi crkveno vodstvo iz Moskve kao “marionetu zločinačkog režima koji u Ukrajini provodi genocid i vodi golemi propagandni rat protiv cijelog demokratskog svijeta”. Ruska propaganda posebno je usmjerena na konzervativne kršćane “koji su uvijek imali afinitete prema autoritarnim režimima i averziju prema liberalnoj demokraciji”, rekao je Halik. I dalje: “Populisti koje podržava Rusija pobijedili su u Mađarskoj i Slovačkoj, sada se spremaju za parlamentarne izbore u Češkoj sljedeće godine i naravno priželjkuju pobjedu Donalda Trumpa” u SAD-u.

Međunarodna situacija je vrlo ozbiljna, objašnjava Halik, ali kršćani moraju pokazati sposobnost da ne padnu u strah i paniku. Voljeti neprijatelja znači spriječiti agresora da čini zlo, kako je papa Franjo naglasio u svojoj enciklici “Fratelli tutti” – ili, kako to Halik opisuje – “izbiti mu oružje iz ruke”. Ostaje otvorenim hoće li i kada će Pravoslavne crkve provesti u djelo taj zadatak. No, čini se da je SPC politički pasivnija. Katolička nadbiskupija u Beogradu također nije odgovorila na upite katholisch.de-a. Na Uskrs 2023. njezin nadbiskup opisao je rat u Ukrajini kao “đavolsko zlo” i naglasio da Isusova pravda uključuje i pravdu ljudi među njima.

Tekst je objavljen 27. 4. 2024. na portalu katholisch.de.