Nakon Amazonske sinode: Biskup Kräutler ne vjeruje u velike reforme

Zašto su kardinali iz Kurije i drugi biskupi “koji ne poznaju Amazoniju i njezine probleme” imali pravo glasa na sinodi?

Nakon iskustava Amazonske sinode, dugogodišnji austrijski biskup Erwin Kräutler (83) skeptičan je da će nadolazeća Svjetska sinoda dovesti do velikih reformi u crkvi. Njemu se čini da je jedina razlika u tome što se o pitanjima o kojima su raspravljali na Amazonskoj sinodi sada raspravlja u svim katoličkim biskupijama diljem svijeta.

Svoje misli zapisao je u tekstu za njemački teološki časopis Herder Korrespondenz.

Kräutler je bio član vijeća koje je imenovao papa Franjo za uspostavu sinode te je sudjelovao na Biskupskoj sinodi u listopadu 2019.

Teško mu je povjerovati da papa Franjo u dobi od 86 godina još uvijek ima “hrabrosti” ukinuti primjerice obvezni celibat. “Dapače, ja ipak vjerujem da će se možda naći način da se uvede ženski đakonat u Katoličkoj crkvi”.

S Amazonskom sinodom propuštena je velika prilika da se barem “ad experimentum” za Amazoniju ispune ta dva zahtjeva. Da je to učinjeno, postojao bi zahtjev da Svjetska sinoda “razmisli o tome na svjetskoj razini i ocijeni iskustva u Amazoniji i zatim dopusti iste reforme za regije sličnog konteksta”.

U završnom dokumentu sudionici Amazonske sinode izjasnili su se za ređenje provjerenih i oženjenih muškaraca za svećenike.

Kräutler se u svom tekstu pita zašto je Franjo odbio odobriti prijedloge za Amazoniju, koje je sinoda usvojila s više od dvije trećine. “Zašto je sazvao panamsku sinodu kao forum za traženje ‘novih putova za Crkvu’ i onda je to odjednom zaustavio? Zašto je od početka želio ‘hrabre prijedloge’ od amazonskih biskupa?”

Biskup zaključuje da je vjerojatno lakše govoriti o cjelovitoj ekologiji nego o strukturnim promjenama unutar Crkve. Ujedno izražava nerazumijevanje zašto su kardinali iz Kurije i drugi biskupi “koji ne poznaju Amazoniju i njezine probleme” imali pravo glasa na sinodi.

Međutim, Kräutler se ne želi odreći nade u crkvene reforme. Poziva se na papu Ivana XXIII. i Drugi vatikanski sabor (1962-1965). Bio je to “usprkos svim proročanstvima propasti iz Rimske kurije, najpresudniji crkveni događaj 20. stoljeća, koji je Crkvi dao novo lice”.

Do danas nisu sve koncilske odluke stigle u sve biskupije, ali se Crkva ipak promijenila. “Duh Božji neće prestati pokazivati ​​nove putove ni u naše vrijeme. To sigurno nije kraj”, naglašava Kräutler.

katholisch.de/tockazarez.hr