Neobičan papa

Ovih dana, u sklopu desete obljetnice otkako je postao papom, u razgovoru za argentinske novine papa Franjo rekao je da je spreman preispitati celibat u Crkvi. Papa je postao baš na današnji dan 2013.

Prije deset godina, točnije 13. ožujka 2013. godine, Argentinac Jorge Mario Bergoglio postao je novi papa. U medijskim člancima te godine, njegovo se ime uglavnom nije pojavilo među favoritima, ako se uopće i pojavljivalo, pa su zato mnogi bili začuđeni kada se čulo ime ovog isusovca, koji je pritom uzeo ime skromnog Franje Asiškog iz trinaestog stoljeća.

Odabirom imena Franjo, Bergoglio je poslao svojevrsnu poruku kardinalima, biskupima i svećenicima, da želi “siromašnu Crkvu za siromašne“, što je bio svojevrsni “kulturšok“ klericima. Dakle isto kao i tadašnji buntovni i revolucionarni Franjo Asiški u onom vremenu, tako je i papa Franjo u prethodnih desetak godina radikalno promijenio smjer Crkve. Teolozi i drugi ne moraju više strahovati da će dobiti sankcije ako kritički progovore, a također je otvorio prostor za slobodnu i nadasve iskrenu raspravu o mnogim temama. Jedna od tih tema svakako je svećenički celibat.

Što će biti s celibatom?

Ovih dana, možda i u sklopu desete obljetnice otkako je postao Papom, u razgovoru za argentinske novine papa Franjo rekao je da je spreman preispitati celibat u Katoličkoj Crkvi, jer je to „privremeni recept“ zapadne Crkve. Tome je nadodao, kako oženjenim svećenima ne fali ništa, naprotiv. U Katoličkoj Crkvi naprosto postoje i oženjeni svećenici, ali se ovdje ne misli na zapadni odnosno rimski već na istočni obred.
Zanimljivo je svakako da je Katolička Crkva u Njemačkoj skoro pa u isto vrijeme, konkretnije ovog vikenda, službeno zatražila od pape Franje da preispita svećenički celibat i odobri pojedinačne izuzetke. Taj je prijedlog na tzv. Sinodalnom putu u Frankfurtu na posljednjom zasjedanju njemačkih biskupa prihvaćen s 95 % glasova, a predviđa davanje oslobođenje u pojedinačnim slučajevima, čiju potvrdu može dati samo Sveta Stolica, kao u slučaju oženjenih pastora u protestantskim crkvama koji su prešli u Katoličku Crkvu.

Prihvaćanje drugačijih, a ne osuda

Da se vratimo malo na neke specifičnosti njegova pontifikata. Papa Franjo svakako odmiče od svojih prethodnika po samom nastupu. Često se pojavljuje u medijima, kako u novinskim tako i u televizijskim intervjuima, a retorika mu je napose jednostavnija od primjerice njegovog prethodnika, pokojnog Josepha Ratzingera, koji se više koristio akademskim odnosno teološkim rječnikom. Papa Franjo jednostavan je u svom govoru, a često zna odstupiti od napisane propovijedi i ubaciti po koju spontanu misao. Ista stvar s novinarima u zrakoplovu, koju neki vole nazivati letećom presicom, na kojoj odgovara bez skripte. Tako je jedne godine na putovanju iz Rio de Janeira u Rim sat vremena razgovarao s novinarima u zrakoplovu i odgovarao na razna pitanja. Tu je bilo i pitanje o homoseksualcima, pa je odgovorio kako u Vatikanu na osobnim iskaznicama ne piše je li netko homoseksualac. „Ako je jedna osoba gay i traži Gospodina i ima dobru volju, tko sam ja je sudim?“ kazao je tada papa Franjo, što je tada bila revolucionarna i nadasve povijesna rečenica.

I godinama kasnije isticao je bezuvjetnu Božju ljubav prema svima, bez obzira na seksualnu orijentaciju, religiju ili društveni status. Nedavno je u knjizi pod nazivom „Otvoreno o svemu“ ponovno odgovorio na pitanje kako prihvatiti one koji su drukčiji, a tu se očigledno mislilo pored ostalog i na gay osobe. „Tko sam ja da osuđujem osobu zbog njezine seksualne orijentacije? Svi imaju svoje mjesto u Božjemu domu“, kazao je i izrazio ljutitost zbog onih koji vole stavljati ljude, njihove probleme, sumnje i strahove pod reflektore. „To za njih nije dobro i zbog toga trpe. Moramo biti izrazito puni poštovanja prema njima i jedni prema drugima.“

Skromnost i jednostavnost su njegov program

Papa Franjo nije samo propovijedao milosrđe, nego se uhvatio u koštac s mnogima u Crkvi, prvenstveno rimskom Kurijom, tradicionalistima i svima onima koji Crkvu vide kao svojevrsni „muzej savršenih“. Želio je tada ali i sada da Crkva bude kao lazaret, da kler izađe iz sakristije, zasuka rukave i pomogne onima kojima je potrebna pomoć. Znao je prozivati kler za luksuzni stil života, za rigidnost u nauku, za legalizam i birokratizam, za premalo suosjećanja prema ranjenima i odbačenima. To ga je činilo omiljenim među liberalnijim katolicima, a to je pak konzervativnijem i napose tradicionalističkom dijelu Crkve bio svojevrstan znak upozorenja do te mjere, da su ga neki prozvali heretikom i komunjarom.

Da on nije jedan od onih koji će jedno govoriti a drugo živjeti, kako je često vidljivo u crkvenom kontekstu, pokazuje sama činjenica da ne živi u Papinskom apartmanu u Apostolskoj palači nego u Domu sv. Marte. Time je želio izbjeći svojevrsnu izoliranost, a ujedno i istaknuti skromnost i jednostavnost. Nedavno je kazao kako nemaju svi svećenici unutarnju slobodu da budu siromašni i skromni. Tom prilikom kritizirao je one koji će si kupiti skupi Mercedes za obavljanje svećeničkih dužnosti, što je po papi Franji pogrešno. Da ovo nisu samo puke riječi, pokazao je i dijelima, i to još davno prije za vrijeme službe nadbiskupa u Buenos Airesu kada se vozao metrom po biskupiji.

Hrvati nisu baš naklonjeni papi Franji

Podsjećamo da Hrvati nisu baš naklonjeni Papi, ponajviše zbog odgođene kanonizacije kardinala Stepinca. Još u 2019. godini, Hrvatski je tjednik na naslovnicu stavio papu Franjo s natpisom “Antikrist“. Tome su još dodali da će “Stepinac biti svetac, a svetim će ga proglasiti onaj papa koji bude dostojan njegove svetosti“. Ispod Pape tada su stavili citat sada već pokojnog gospićko-senjskog biskupa Mile Bogovića, koji je kazao da je “napad pape Franje na Hrvate poput srpske bombe“ i da ga zbog toga ne treba pozvati u Hrvatsku.

Ali nije samo odgođena kanonizacija Stepinca razlog negodovanju prema Papi. Njegove izjave o gay osobama, razvedenima i onima koji žive u kompleksnim životnim situacijama, stvarale su i još uvijek stvaraju svojevrsnu mučninu kod jednog dijela Crkve u Hrvatskoj, koji svoje stavove preko katoličkih medija između redaka suptilno gura među vjernike. Također bi ne baš mali broj naših domaćih katolika svojim retrogradnim stavovima žene najradije vratili u kuhinju, dok ih papa Franjo postavlja na visoke i utjecajne funkcije u Vatikanu, istaknuvši njihovo znanje, karizmu, smirenost i sposobnost.
Papa Franjo možda nije revolucionar, ali je svakako reformator. Za neke prespor i neodlučan po nekim pitanjima, a za druge previše otvoren. Možda neće ukinuti celibat ili dozvoliti ređenje žena, ali je svakako otvorio prostor za konstruktivnu raspravu, dijalog i razgovor, kako bi se čuli svi glasovi, bez obzira bili oni kritični ili ne.

24sata / 13. 3. 2023.