Nesigurni svjedoci

Iako ovo nije klasična preporuka knjige, nadamo se da će ona bar nekoga potaknuti da izdvoji vrijeme za djelo Strpljenje s Bogom.

U razgovoru mi jedan brat reče da se osjeća nesigurno i da ne zna što radi tu gdje jest. Pitao se što to Bog ima od njega. Na to sam mu bez previše razmišljanja odgovorio ovim riječima: „Svijet je pun nesigurnih ljudi, a takvima ne mogu pomoći sigurni.“ Izrekavši to, misli su mi odlutale u drugom pravcu. Međutim, mom bratu ta rečenica nije izlazila iz glave. Nekoliko puta tog dana mi je ponovio kako ga ne napušta ta misao. Odlučio sam nakratko odmaknuti pažnju od briga koje me muče i posvetiti se promišljanju izrečenog.

Ne želim osuđivati sigurne ljude, ali moram priznati da su me takvi s vremenom počeli plašiti. U fazama kad sam i sam bio siguran, napravio sam ponajviše pogrešnih koraka. Čovječja sigurnost je ponekad tako kruta. Sigurni ljudi ne razumiju one koji su na putu traženja. Sigurnost ih učvršćuje u uvjerenju da su na pravom putu.

Često se životna sigurnost pronalazi u okrilju religije, crkve, nacije i sl. Takva društva stoga redovito burno reagiraju na sumnje i nesigurnosti. Ona su sigurna u svoje istine i svoje slike. Čini se da sigurni ljudi nemaju sposobnost suosjećanja, nego tek mogućnost sažaljenja. Ukoliko netko odbije sažaljenje i ne prihvati rješenje onog koji je siguran, za njega nema mjesta u krugu sigurnosti. Gdje je onda mjesto onih koji su nesigurni i sumnjičavi?

Smatram da su i takvi ljudi – ljudi na rubu koje papa učestalo spominje. Oni koji su na rubu vjere, pred vratima, ali još nisu spremni zakoračiti u toplinu doma. Takvim ljudima je potrebna pomoć onih koji su unutra, ali se i dalje pitaju nije li bolje vani. Te ljude mogu čuti samo oni koji su spremni zakoračiti na prag izvan sigurnosti i potražiti one koji traže kao što su i oni tražili i još traže. Njima zasigurno ne mogu pomoći oni koji na njihova pitanja daju jednostavne odgovore ili ih čak obezvrjeđuju. Samo oni koji se i sami pitaju mogu razumjeti one koji pitaju.

Moj prijatelj i sâm nesiguran, ali ustrajan u traženju Boga može pomoći onima koji se poput njega pitaju što Bog hoće i ima li ga uopće. Ono što moj prijatelj treba pronaći i iskusiti jest to da Bog njega želi baš takvog. Vjerujem da ga Bog želi nesigurnog, jer preko njega sebi želi približiti nesigurne na rubovima. On može biti primjer kako Bog ljubi nesigurne.

Naravno, nisam siguran da je tomu uistinu tako, ali nadam se i vjerujem da ovo nije predaleko od istine. Ne osuđujem ni sigurne, oni se brinu za kuću da se ne uruši dok nesigurni izbivaju, a nesigurni se brinu da kuća ne postane tek sigurna grobnica.
Mog prijatelja neće sačuvati sigurnost, nego vjera protkana sumnjama, nada u borbi sa strahom i ljubav drugih koji suosjećaju s njegovom nesigurnošću.

Ove misli i moj odgovor prijatelju su u mnogome oslonjene na zadnju knjigu koju sam pročitao, zove se Strpljenje s Bogom, a autor joj je češki teolog Tomáš Halík. Knjigu je na hrvatskom jeziku izdalo Svjetlo Riječi u prijevodu Joze Džambe.