Nevolje s rodom komisije Iustitia et pax

Začudna je lakoća s kojom komisija Hrvatske biskupske konferencije, Iustitia et Pax, reagira na društvene procese i pojave koje ih se uopće ne tiču.

Isto tako, začudna je lakoća selekcije procesa i pojava kojima se bave. Tako su nas 10. srpnja 2024. počastili priopćenjem o najavi uvođenja rodnih studija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Namjerno ne pišem da su to društveni problemi, već samo pojave, budući da su te pojave postale problemi zbog politizacije besadržajnog dijela političke scene koja razlog svojega postojanja vidi jedino u upozoravanju na prijetnje koje dolaze „ideološkim kolonizacijama“. Iustitia et Pax, baš kao i u slučaju ratifikacije Istanbulske konvencije, pala je na trik radikalne desnice koja u širenju znanja, zaštiti prava, autonomiji sveučilišta, slobodnome izboru pojedinca koji nije u skladu sa zamišljenim “vrednotama većine hrvatskih građana”, ne vidi ništa osim prijetnje i problema.

Priopćenje Iustitia et Pax o najavi uvođenja rodnih studija pati od mnogo stvari – elementarne logike, razumijevanja ideološkog, razumijevanja političke zajednice, razumijevanja autonomije sveučilišta i, ne najmanje važno, razumijevanja pojma rod.

Sve “patnje” koje smo ovdje naveli nisu nimalo nove, osim nerazumijevanja autonomije sveučilišta. Koliko znam, ovim priopćenjem otvorili su i tu frontu. Nerazumijevanje pojma ideološko, elementarna logika, razumijevanje liberalno-demokratske političke zajednice, poimanja roda, već su poznati hrvatskoj javnosti, posebno kada se tih tema uhvate članovi komisije Iustitia et Pax.

Na samome početku priopćenja, članovi Komisije navode da su “slobodni od svih ideoloških i političkih rasprava”. Lijepo i pristojno. No, kada zagrebemo ispod površine, uviđamo da su nasjeli na politizaciju problema koji političan uopće nije. Također, kada pogledamo daljnju argumentaciju, uviđamo da im je argumentacija nalik na priopćenja i konferencije stranaka Most i Domovinski pokret o najavi uvođenja rodnih studija.

No, ovo sa slobodom od ideoloških rasprava posebno je, nažalost, zabavno. U samome tekstu, članovi komisije uopće ne razumiju problematiku roda, već cijelo razumijevanje rodnih studija podvode pod “ujutro sam muškarac, popodne leptir, kako želim…”, što je izjavio izlagač, a pretpostavljam i autor priopćenja na konferenciji za novinare, profesor moralne teologije Vladimir Dugalić. Onkraj ridikuloznosti ove izjave, cijelo priopćenje vrvi nepoznavanjem pojma roda i svođenjem cijele problematike samo na onu, takozvanu, ideološku, promjenu spola, odnosno roda. Već je ovakva argumentacija dovoljna da se priopćenje odbaci kao ideološki obojeno, no ako krenemo dalje, vidimo da ideologija vlada cijelim priopćenjem, i to ne ideologija katoličanstva ili kršćanstva, budući da znamo da Iustitia et Pax ne predstavlja katolički, ili pak kršćanski nauk.

Ona za to stoji, ali samo za onaj segment koji je akademski provincijalan, politički nepismen i teološki, rekli bi braća i sestre katolici, pretkoncilski.

Razumijevanje roda kakvo ga izlaže ekipa iz Iustitia et Pax itekako je ideološko i na to imaju pravo. Deideologizacija teologije potpuno je besmislena. Sve je ideologija, sve je skup ideja u koji vjerujemo i na osnovu kojeg djelujemo, pa je to tako i poimanje roda, i ekonomija, i pravo, ali i teologija. Ne treba zbog toga odbacivati ideologije i pretvarati se slobodan od njih te pretvoriti javni prostor u neprestani sukob svih protiv sviju. Upravo suprotno, samo treba razumjeti da i sami kreću iz ideoloških pozicija te da nešto što se zove sveučilišna autonomija vrijedi iznad tih ideologija. Napose jer se Komisija poziva na potrebu odbacivanja rodnih studija kao „neznanstvenih“, dok pritom sama teologija počiva na, tumačeći argumentaciju Komisije, posve neznanstvenim temeljima – Trojstvu, utjelovljenju, bezgrešnom začeću itd.

Teologija slobodna od ideologije?

Sveučilište je autonoman prostor, a studiji se pokreću i akreditiraju na temelju konkretnih programa i planova, istraživanja tržišta rada, nepokrivenosti određenih tema postojećim studijima itd. Logika kojom se Iustitia et Pax vodi, izražavajući egzistencijalnu zabrinutost zbog uvođenja rodnih studija, mogla bi se kod nekoga sekularnog izraziti i zbog uvođenja novih studija na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Recimo, studija u kojemu će se učiti da samo žene mogu biti ređene, ili pak studija u kojima će se učiti studente da se pobačaj treba zabraniti. Taj sekularni građanin, promatrajući kurikulume teoloških fakulteta, mogao bi također reći da se cjelokupni studij KBF-a svodi na te dvije teme, baš kao što su članovi Komisije Iustitia et Pax cijele rodne studije sveli na, ni više ni manje, promjenu roda i spola, što je već učinila ekipa iz DP-a i Mosta, pa je upitna nepolitičnost ovog priopćenja. Nadalje, na osnovu takvih studija, zabrinuti sekularni građanin može se pitati ne služe li studiji katoličke teologije da njihovi diplomanti postanu „egzistencijalno zainteresirani za širenje katoličke ideologije“, što je Komisija u priopćenju predbacila potencijalnim diplomantima Rodnih studija. Da stvar dovedemo do apsurda, mogli bismo se pitati hoće li studenti filozofije, koji u povijesti filozofije trebaju čitati (i), recimo, filozofe koji su podržavali monarhije, postati “egzistencijalno zainteresirani za širenje monarhističke ideologije”?

Ili će studenti protestantske teologije na javnom sveučilištu postati “egzistencijalno zainteresirani za širenje protestantske ideologije”?

To je logika priopćenja Komisije, no ona očito njima ne smeta jer su, po njima, rodni studiji i pitanja roda predmet zanimanja i identiteta manjine, a “teror manjine nad većinom ne smije voditi nijekanju temeljnih civilizacijskih postavki i profaniranju ljudske osobe”. S druge strane, poticanje nekih katoličkih ili kršćanskih vrijednosti, odnosno “terora većine”, da upotrijebimo besmislenu sintagmu iz priopćenja, bilo bi posve prihvatljivo jer “zakonodavac ima pravo, čak i dužnost, ograničiti i zabraniti studijske programe na javnim sveučilištima koji nisu u skladu s uvjerenjima većine građana, ili umjesto znanstvene misije promiču ideološki aktivizam”. Aha, dakle, većina može, manjina ne može. Liberalna demokracija je to ili populistički iliberalizam kakav se provodi diljem istočne Europe, a i u Hrvatskoj putem Mosta i DP-a? I odakle članovima Komisije ideja da su rodni studiji pitanje manjine? Rodni studiji, pa i na katoličkim (i protestantskim) teološkim učilištima diljem svijeta, dio su korpusa znanja s kojim želimo razumjeti svijet oko sebe, pa i samu teologiju.

Tragedija ovog priopćenja sastoji se i u tvrdnji “da je dužnost svake vlasti, u zakonom predviđenoj proceduri, poštivati ljudska prava, ali i onemogućiti ideološki aktivizam, isključivost i teror postavki koje niječu ne samo Božju istinu, nego i evolucijske činjenice”. Ponovimo, dužnost svake vlasti je da onemogući teror postavki koje niječu Božju istinu i evolucijske činjenice. Točka. Ovu tvrdnju ćemo samo napisati ovdje, bez komentara. Neka se time bave katolički politički teolozi.

Priopćenje je, dakle, pitanje Rodnih studija svelo na jedan od segmenata (razliku spola i roda i slobodu izbora roda, što su sve teme koje je potrebno istraživati i o njima učiti) rodnih studija na cjelinu, izrazilo zabrinutost prema vlastima koje bi trebale promisliti hoće li omogućiti te studije, prekršilo ustavnu kategoriju autonomije sveučilišta, zaiskrilo u želji da Hrvatska postane teror većine nad manjinom te je pokazalo potpunu ignoranciju prema poimanju roda.

Nekoć davno, za Koncila na koji se katolički biskupi i vjernici pozivaju kao temeljnog ishodišta razumijevanja svijeta, društva i političke zajednice u suvremenosti, onog Drugog vatikanskog, jedan od tvoraca sjajne Deklaracije o slobodi vjerovanja, Dignitatis humanae, napisao je: “Crkva se poziva na „pravo istine“ kada su katolici u većini i njome umanjuju prava nekatolika, no kada su katolici u manjini, Crkva zahtijeva slobodu za katolike.”

Većinski moral, koliko god neizmjerljiv i zamišljen, većinski identitet hrvatskih građana, koliko god neizmjerljiv i zamišljen, nikakav je argument.

Ovim priopćenjem Iustitia et Pax samo je dala dobru reklamu Rodnim studijima i ponovno se upustila u tumačenje društvenih pojava u kojemu je pokazala i dokazala da ne zna ništa niti o samoj materiji (rodu), niti o političkoj, sveučilišnoj, „moralnoj“ zajednici o kojoj piše.

A Rodni studiji? Puna podrška, posebno ako zadovolje formalne kriterije. Sugerirat ću svojim studentima teologije da upisuju izborne kolegije (ili da ih barem idu slušati) kako bi razumjeli složenost pitanja roda, utjecaja kršćanstva na rodnu i spolnu diskriminaciju te kako bi i u praktičnome radu uvidjeli da su muke koje ljudi prolaze zbog rodnih i spolnih identiteta prostor na kojemu trebaju biti i pomoći ih ublažiti. Jer je u tim mukama društvene neprihvaćenosti i diskriminacije prostor “Božje istine”.