Novi nadbiskup je stigao, ali Vatikan još uvijek nema rješenje za Split

Nedavno je dosadašnji apostolski upravitelj Splitsko-makarske nadbiskupije Želimir Puljić objavio da je za novog splitsko-makarskog nadbiskupa imenovan 70-godišnji Zdenko Križić, inače dosadašnji gospićko-senjski biskup.

Nakon što je dugogodišnji splitski nadbiskup Marin Barišić, koji je upravljao nadbiskupijom od 2000. do 2023., prošle godine otišao u mirovinu, na čelu Splitsko-makarske nadbiskupije u godinu dana izmijenila su se čak tri čovjeka. Prvo je iz Pule stigao Dražen Kutleša, koji očito nikad nije ni raspremio svoje kofere te je samo čekao potvrdu zagrebačkog imenovanja da bi ga zamijenio 76-godišnji nadbiskup Puljić kao apostolski administrator.

Čini se da se u Splitu češće mijenjaju nadbiskupi i administratori nego mjesni župnici, što je zapravo loše za imidž Crkve u javnosti.

U sjeni iznenadnog te politički i medijski eksponiranog Kutlešinog transfera iz Splita u Zagreb u veljači ove godine ostalo je, nažalost, imenovanje apostolskog upravitelja za Splitsko-makarsku nadbiskupiju. Vatikan (čitaj: Kutleša) je tada odlučio povući iz mirovine bivšeg zadarskog nadbiskupa u miru, Želimira Puljića, čija je zadaća bila upravljati Splitskom metropolijom do imenovanja novog nadbiskupa. Imenovanje 76-godišnjeg umirovljenika, koji zbog više svojih poteza ne uživa povjerenje kako samog klera, tako i sveopće javnosti, već tada je izazvalo čuđenje i dizanje obrva. Ali svi su šutjeli u nadi da će Vatikan kroz godinu dana pronaći mlađeg, potentnijeg i autentičnijeg kandidata za nasljednika svetog Dujma na katedri splitskih biskupa. I onda im dođe 70-godišnji Križić iz Like. Sam Križić je u svom priopćenju za javnost naveo da ga je ovo iznenadilo.

“Znam svoje slabosti, ali me jedino tješi istina da je Duh Sveti taj koji vodi Crkvu.”

On je rođen 1953. u Johovcu kod Doboja (BiH). Nakon završene srednje škole, nastavlja studij filozofije kod karmelićana u Firenci, a potom i teologije na Papinskom teološkom fakultetu Teresianum u Rimu. Doživotne zavjete u Redu Bosonogih karmelićana Braće Blažene Djevice Marije od Gore Karmela dao je 1976. u Zagrebu, a za svećenika je zaređen godinu dana kasnije. Nakon završenog teološkog studija nastavlja studij duhovnosti u Rimu. Objavio je svega nekoliko članaka iz duhovnosti. Dobro govori talijanski jezik, a navodno se može služiti i španjolskim. Prije nego što je 2016. imenovan biskupom u Lici, vršio je više odgovornih funkcija u svom redu.

“Ja sam zahvalan papi Franji zbog povjerenja koje je imao u mene povjeravajući mi, poslije Zagrebačke, našu najveću nadbiskupiju, čija povijest datira od prvih stoljeća kršćanstva”, stoji u njegovom priopćenju. Križić piše: “U poslušnosti sam prihvatio ovo imenovanje koje je i mene iznenadilo, prije svega zbog moje dobi, a poodmakla dob je redovito povezana s oslabljenim snagama i načetim zdravljem. S druge strane sam duboko svjestan da Isusov poziv nosi sa sobom imperativ da njegov učenik mora davati i trošiti svoj život ako ga želi sačuvati, pa ću i ja nastojati, sa svojim skromnim snagama, davati se i trošiti u služenju braći i sestrama u novoj nadbiskupiji u koju me providnost šalje.”

Ova njegova izjava svjedoči da ni Vatikan sam nije siguran što točno napraviti sa Splitom.

Zar Splitsko-makarska nadbiskupija doista nema kvalitetnog svećeničkog i menadžerskog kadra da se iz naftalina moraju izvlačiti isluženi kadrovi?

Imenovanje prvo jednog 76-godišnjaka, a sada i jednog 70-godišnjaka, na čelo nadbiskupije u Splitu nedostatak je ili jasne vizije ili smislene strategije. Ne bih htio nikoga uvrijediti, ali i Puljiću i Križiću je odavno mjesto na gerijatriji. Umjesto da ih se postavlja na najdelikatnije funkcije u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj, treba ih pustiti da uživaju u zasluženoj mirovini.

Hrvatska historiografija bilježi da je današnja Splitsko-makarska metropolitanska nadbiskupija utemeljena oko 300. godine sa sjedištem u Saloni kao Salonitanska biskupija. Sjedište biskupije seli se u Split oko 640. Bitno je naglasiti da je Splitskoj metropoliji od davnih vremena tradicijski pripadalo prvenstvo nad ostalim hrvatskim biskupijama izraženo naslovom „primasa Dalmacije i čitave Hrvatske“ kojeg su sve do 19. stoljeća nosili splitski nadbiskupi. Uz dužno poštovanje ostalim biskupijama, Splitsko-makarska nadbiskupija ima oko 400 000 vjernika te u crkvenopravnom pogledu uživa položaj metropolije kojoj su podložene četiri biskupije (šibenska, hvarska, dubrovačka i kotorska). U skladu s tim vatikanski tretman povijesno važne Splitsko-makarske nadbiskupije odnosno Splitske metropolije nije samo nelogičan nego i porazan.

Ako Crkva u Hrvatskoj toliko pati od nedostatka kvalitetnijeg kadra da je prisiljena nove biskupe i administratore izvlačiti iz mirovine, onda je stanje i lošije nego što se misli.

Kulturno-politički magazin Express (15.09.2023)