Odmiče li se Rim od enciklike ‘Humanae vitae’?

Humanae vitae bila je kontroverzna enciklika. Izgleda kao da se nakon toliko godina mijenja retorika u Rimu.

U Vatikanu je “Papinska akademija za život” mjesto gdje liječnici, filozofi i teolozi raspravljaju o bioetičkim pitanjima te daju preporuke crkvenom učiteljstvu. Otkako je papa Franjo postavio talijanskog nadbiskupa Vincenza Pagliu na čelo te institucije, zapuhali su novi vjetrovi.

Za razliku od većine svojih prethodnika, Paglia u mnogim spornim pitanjima ističe spremnost na dijalog s onima koji dovode u pitanje tradicionalna učenja Crkve, čak i u pitanjima kao što su umjetna oplodnja ili eutanazija. Ponekad Paglia u Akademiju poziva znanstvenike koji zastupaju liberalna stajališta u bioetici.

Proročka enciklika?

Na nedavni kongres o spomenutoj enciklici pod nazivom “Moje tijelo pripada meni” nije pozvala Papinska akademija, nego konzervativna zaklada koja nosi ime prvog predsjednika Akademije – Jeromea Lejeunea. Glavni govornik bio je prefekt Dikasterija za nauk vjere, kardinal Luis Ladaria, a ne nadbiskup Paglia. Kao i Ivan Pavao II. (1978.-2005.) prije njega, Ladaria je encikliku “Humanae vitae” iz 1968. opisao kao proročku.

Osvrćući se na novija kretanja na području transrodne medicine i transhumanizma, Ladaria je naglasio da se enciklika 55 godina kasnije pokazala dalekovidnom. Njezina antropologija pretpostavlja da postoji neraskidiva veza između tjelesnog i duševnog sjedinjenja dvoje ljudi i reprodukcije.

S druge strane, tada kao i danas, postoji način razmišljanja koji kaže da su ljudi autonomni subjekti koji mogu slobodno konstruirati oblik i svrhu vlastite seksualnosti. Stav da “moje tijelo pripada meni” svodi tijelo na materijalni objekt, kojim se može manipulirati i mijenjati po želji. Nakon prihvaćanja “seksualnosti bez rađanja”, sada dolazimo do “rađanja bez spolnosti”. Na život se, ističe Ladaria, ne gleda više kao na dar, nego kao na proizvod.

Pogrešno shvaćena poruka enciklike stvorila je jaz

Ta se antropologija, nastavlja Ladaria, također može pronaći u postmodernim ideologijama. Tvrdi se da se osoba identificira kroz svoju rodnu orijentaciju i može prilagoditi tijelo u skladu s tim.

Vrhunac ovog razmišljanja je transhumanizam, koji u konačnici želi stvoriti cyborg-stvorenje koje je dizajnirano putem biotehnologije i više nije podložno prirodnim uvjetima. Jedini mogući odgovor na te ideologije jest ponovno otkrivanje cjelovite antropologije osobe kako je zamišljena u enciklici Humanae vitae.

Kardinal Zuppi sugerira nove formulacije

Talijanski kardinal Matteo Zuppi, čije su riječi dobrodošlice pročitane na kongresu, imao je drugačiju retoriku. U govoru je naglasio da je pogrešno shvaćena poruka Humanae vitae dovela do toga da su mnogi vjernici smatrali izjave Crkve o moralnom nauku nevažnima ili čak zaprekom u komuniciranju vjere. Ovaj jaz postaje sve veći i ne treba ga zanemariti.

Ususret Svjetskoj sinodi postavljalo se i pitanje, odgovaraju li naputci o ovoj temi “u sadašnjoj formulaciji” osjećaju vjere i kako mogu biti od pomoći ljudima na putu vjere. Teolozi trenutno raspravljaju o mogućnostima koje bi mogle otvoriti nove perspektive. U svom je govoru Zuppi kazao da pozdravlja ovu žustru raspravu.

Hoće li u bliskoj budućnosti doista biti “novih formulacija”, kao što sugerira Zuppi, još nije odlučeno. Nakon pročitanog pozdrava uslijedio je dugotrajan pljesak. Puno će ovisiti o tome tko će naslijediti 79-godišnjeg Ladariu na čelu Dikasterija za nauk vjere.

mt/kna/katholisch.de