Oprez prema čudima i ukazanjima: Vatikan objavio smjernice

Crkva će ubuduće biti skeptičnija prema navodnim nadnaravnim fenomenima.

Gospina ukazanja nisu uvijek stvarna i Gospa zapravo ne privlači pozornost na sebe. Tako je to izjavio papa Franjo prošle godine za talijansku televiziju “Rai”. Stoga će Crkva u budućnosti biti skeptičnija kada procjenjuje čuda i ukazanja. Prema novim “pravilima postupka za procjenu nadnaravnih pojava” objavljenim u petak, općenito više neće biti službene potvrde Crkve da je navodno čudo nadnaravnog podrijetla. Stoga se uvodi ocjenjivanje u šest kategorija. Osim toga, nova pravila Dikasterija za nauk vjere utvrđuju detaljan postupak kojim dijecezanski biskupi trebaju provjeravati navodna čuda i ukazanja. Uostalom se navodi kako treba spriječiti nedolično štovanje i pretjeranu pobožnost. Nova pravila stupaju na snagu na Duhove i zamjenjuju dosadašnja iz 1979. godine.

Zadaća Crkve je pažljivo ispitati i procijeniti te pojave, istaknuo je prefekt Dikasterija kardinal Victor Manuel Fernandez. U uvodu navodi primjere mogućih nadnaravnih događaja: “navodna ukazanja, vizije, unutarnje ili vanjske sugestije, spise ili poruke, fenomene u vezi sa svetim slikama, psihofizičke i druge fenomene”. Čak ako i nema prigovora na čudo ili ukazanje, vjernici nisu dužni vjerovati. Fernandez nadalje naglašava da je sve što je Bog htio objaviti, objavljeno preko Isusa Krista te da su “sredstva svetosti” dostupna svim krštenima – u Crkvi. Ipak, Duh Sveti može pojedinim ljudima dati posebna iskustva vjere. No, ova iskustva nemaju namjeru usavršiti Kristovu objavu, već trebaju biti pomoć za dublje življenje iz te objave.

Dokument ima nešto više od 15 stranica, a novi standardi su oko četiri puta dulji od prijašnjih propisa i pravila. Najviša razina u koju se vjerojatno nadnaravni fenomen može grupirati je “nihil obstat” – čime bi se fenomenu dalo zeleno svjetlo. Ni u ovoj kategoriji nema sigurnosti o nadnaravnoj autentičnosti fenomena, već samo “mnogi znakovi djelovanja Duha Svetoga ‘usred’ određenog duhovnog iskustva”.  Biskupi bi dakle trebali u ovoj kategoriji cijeniti pastoralnu vrijednost i omogućiti hodočašća. Ostale kategorije dijele se na oprezne i negativne odluke. Dostupne su tri kategorije opreza ako se na fenomen općenito gleda pozitivno, ali ako postoje problematični aspekti, npr. potreba ispravljati spise i poruke dotičnog fenomena ili zlouporaba od strane pojedinaca. Negativne odluke odnose se na štetne pojave ili one prirodnog podrijetla. Ako prevladaju kritični aspekti i rizici, pojavu treba svrstati u kategoriju “prohibetur et obstruatur” – mora se zabraniti i spriječiti. A postoji i “declaratio de non supernaturalitate” – izjava da nema nadnaravnog fenomena. Ova odluka mora biti utemeljena na konkretnim dokazima.

Biskup dakle kod takvog slučaja formulira Dikasteriju u koju od šest kategorija treba svrstati navodno čudo. Tada Dikasterij može potvrditi ili odbiti. Narod se o odluci iz Rima mora obavijestiti. Bez obzira na odluku, biskup ima dužnost “nastaviti pratiti pojavu i ljude koji su uključeni”.