Ovaj petak

Pjesma o Velikom petku (Denis Jurić)

Ako me pitaš koji mi je dan najdraži,
morat ću ti kazat; ovaj petak.
Kad se vječnost omrsila čovjekom.
Kad umuknu propovjednici i sve liturgije,
slave, sveci i ostale pozlaćene điđe.
Stvarnost tada dođe na svoje.
Čovjek zauzme tek mjesto u klupi.
Vjerovali smo “svemogućem”
kojeg se “jedini mogući” odrekao.
Mi se ispričavamo,
upijamo miris maka
i pijemo alkohol prve jabuke.
Nema religija ni vjera –
Bog se iz svega iskrada.
Samo kidanje latica u njedrima
– voli me ili ne voli me.

Djeca se klackaju u parku,
točno opisuju svemir.
Netko mora dolje da bi drugi gore.
Ali svi su suigrači čovjeka zanijekani.

Ako me pitaš koji dan mi je dan najdraži. Ovaj petak.
Tada je i najdublji pad prohodan.
Patnja se pjeva. Plače um.
Oksimoron je jedina figura
koju klešu majstori kamena.
Strašno je osjetiti olakšanje na dan
kada se prašta razbojnicima!
Istrčavam u polje da vidim:

Sve je mirno na svome mjestu.

Svijet je preživio i bez Holivuda.
Iz stare brijačnice lahor pačulija.
Oh, “Umrijet ću noćas od ljepote”.

Ne, ne,
preživjet ću danas od strahote!
Svira trombon.
O blažena krivico,
o Gospode Oksimoron!