Papa Franjo: Bogoslovi bi trebali više čitati
Tockazarez.hr
06.08.2024
Stefano Spaziani / Romano Siciliani
Papa Franjo objavio je u nedjelju 4. kolovoza 2024. pismo o ulozi književnosti u obrazovanju, javlja portal Vatican News.
Papa Franjo svojim pismom namjerava “ponovno probuditi ljubav prema čitanju” i prije svega “predložiti radikalnu promjenu ritma” u pripremi kandidata za svećeništvo, tako da se više prostora daje čitanju književnih djela..
Budući da književnost može “odgojiti srce i um pastira” za “slobodnu i poniznu vježbu vlastite racionalnosti” i za “plodonosno prepoznavanje pluralizma ljudskih jezika”, ona može proširiti ljudsku osjetljivost i dovesti do “velikog duhovnog otvaranja”.
Nadalje, zadaća vjernika, a posebice svećenika, jest “dotaknuti’ srce suvremenog čovjeka da ga gane i otvori pred navještajem Gospodina Isusa”, a u svemu tome “doprinos koji književnost i poezija mogu ponuditi je neusporedive vrijednosti”, napisao je Papa.
“Čitanje otvara nove unutarnje prostore…”
Sveti Otac u tekstu prije svega ističe blagotvorno djelovanje dobre knjige koja, “često u dosadi praznika, u vrućini i samoći nekih pustih četvrti, može biti oaza koja nas udaljava od drugih izbora koji nam ne čine dobro i koja u trenucima umora, ljutnje, razočaranja, neuspjeha, i kada ni u molitvi ne uspijevamo naći smiraj duše, može pomoći proći kroz teške trenutke i imati malo više mira”, poručio je.
Dodao je da “to čitanje otvara nove unutarnje prostore koji nam pomažu da se ne zatvorimo u onih nekoliko opsesivnih ideja, koje nas onda neumoljivo zarobe”. Poručio je da se prije češće posvećivalo čitanju, “prije sveprisutnosti medija, društvenih mreža, mobitela i drugih uređaja”, te je naglasio da u audiovizualnom proizvodu, iako “potpunijem”, “margina i vrijeme za ‘obogaćivanje’ pripovijesti ili njezino tumačenje obično su reducirani”, dok je čitanjem knjige “čitatelj puno aktivniji”. Istaknuo je da je književno djelo “živ i uvijek plodan tekst”. “Događa se, naime, da čitatelj biva obogaćen onim što dobiva od autora i to mu dopušta da procvjeta bogatstvo vlastite osobe”, napisao je Papa.
Literatura u sjemeništima
Sveti Otac je naglasio da je pozitivno što se “u nekim sjemeništima prevladava opsjednutost ekranima – i otrovnim, površnim i nasilnim lažnim vijestima – i vrijeme se posvećuje književnosti, čitanju, razgovoru o knjigama, novim ili starim, koje nastavljaju govoriti nam mnoge stvari”.
Ustvrdio je, međutim, da općenito na putu formacije nema odgovarajućeg prostora za književnost, koja se smatra “sporednim izrazom kulture koji ne bi pripadao putu priprave, a time i konkretnom pastoralnom iskustvu budućih svećenika”. “Takav pristup nije dobar”, naveo je Papa te dodao da on vodi “obliku ozbiljnog intelektualnog i duhovnog osiromašenja budućih svećenika, koji stoga nemaju privilegiran pristup, upravo kroz literaturu, srcu ljudske kulture i još više srcu ljudskog bića”. Jer, u praksi, književnost ima veze “s onim što svatko od nas želi od života” i “ulazi u intiman odnos s našim konkretnim postojanjem, s njegovim bitnim napetostima, željama i značenjima”.
Prisjećajući se godina svog poučavanja u isusovačkoj školi u Santa Feu, između 1964. i 1965., Papa je napisao da su neki učenici morali proučavati El Cida, dok su oni “od njih tražili da čitaju Garcíu Lorcu”. “Tako sam odlučio da će kod kuće proučavati El Cida, a ja ću tijekom nastave govoriti o autorima koje su djeca najviše voljela”, prisjetio se, dodajući da su više voljeli suvremena književna djela, ali da su, čitajući te stvari koje su ih privlačile, više uživali općenito u književnosti, poeziji, pa su onda prelazili i na druge autore”, jer “na kraju, srce traži više i u književnosti svatko nađe svoj put”.
S tim u vezi, Papa je poručio da voli “tragičarske umjetnike, jer bismo svi mogli osjetiti njihova djela kao svoja, kao izraz vlastite drame”. Upozorio je da se ne smije čitati nešto iz obveze, već da se čitanje bira s otvorenošću, iznenađenjem i fleksibilnošću. (ika)