Pavlov model evangelizacije

Kada je riječ o praktičnom dijelu naviještanja, Novi zavjet pokazuje veliku raznolikost u pristupu misiji.

Ovdje su navedena tri ključna modela:

Misija na kućnom pragu

Putujući propovjednici posjećuju ljude kod njih doma i nude im poruku mira. Ako ih prihvate, oni liječe bolesne i slabe te propovijedaju o skorom Kraljevstvu Božjem. Međutim, ova forma često nije bila uspješna, što nam sugeriraju i Isusove riječi (Lk 11,9-10; Mt 7,7-8; Mt 10,11).

Govor pred širokim auditorijem

Ovaj model je opisan kao vrlo uspješan u Djelima apostolskim. No, povijesna i sociološka istraživanja sugeriraju da je stvarni utjecaj često bio ograničen. Govori bez osobnog odnosa s potencijalnim konvertitima i bez povezanosti s grupom često su ostajali bez trajnog učinka.

Pavlov model

Pavao putuje sa svojim suradnicima u udaljene gradove i osniva nove zajednice – vrsta “migracijske misije”. Prekoračuje ne samo geografske, već i društvene i kulturne granice. Važno je istaknuti njegovu sposobnost uključivanja drugih u svoj rad te osjetljivost na društveni kontekst. Tako surađuje s kršćanima koje već pronalazi ili novim kršćanima povjerava zadatke kako bi on sam mogao nastaviti dalje.

Zanimljivo je primijetiti da se Pavao pred publikom prilagođava njihovom načinu razmišljanja i života. Ako govori u sinagogi pred obrazovanim Židovima, naglašava povezanost svoje poruke s židovskom tradicijom; ako govori pred neobrazovanim poganima, referira se na njihova poznata religijska iskustva poput čudotvornih ozdravljenja i žrtvenih kultova; pred filozofski obrazovanim Grcima argumentira u skladu s njihovim načinom razmišljanja. Kada pronađe dobre suradnike i prikladna mjesta, kršćanske zajednice brzo rastu. Ipak, postoje primjeri kada ni njegovi modeli nisu bili uspješni (Dj 17,16-34; 1 Kor 16,15).

Izvor: Regina Polak, Mission in Europa? Auftrag – Herausforderung – Risiko. Tyrolia Verlag, Innsbruck Wien 2012.