Pedeset i više godina nestrpljenja

Prije pedesetak godina kardinal Karl Lehmann, tada još mladi profesor teologije, upozorio je crkvene dužnosnike i vjernike na dugotrajne rasprave oko reformi. Zanimljive su paralele s današnjim Sinodalnim putem u Njemačkoj.

Mladi Lehmann je na početku 1972. godine, taman u jeku Würzburške sinode koja je trajala od 1971. do 1975. godine, pisao o pritužbama zbog dugotrajnih i kompliciranih vijećanja, čije su rezolucije godinama kasnije završile u ladicama vatikanske kurije, zaboravljene i/ili ignorirane. Mnogi su mišljenja da Sinodalnom putu prijeti slična sudbina nakon vatikanske zabrane tzv. sinodalnom vijeću na razini Njemačke biskupske konferencije.

Da jedna sinoda ne čini čuda pisao je Lehmann još u spomenutoj 1972. godini i istaknuo kako ne treba očekivati perfekcionizam. Prijedlozi su tada bili tek prvi i ne baš zreli plodovi, zbog čega im je trebalo vremena za sazrijevanje u javnoj raspravi. Od tada raznorazne ideje ostale su do danas samo prijedlozi. U javnom prostoru i dalje se razgovara o nužnim reformama, posebno nakon otkrića seksualnog i duhovnog zlostavljanja. Vrijeme je danas teže nego prije pedeset godina, a nestrpljenje i više nego razumljivo. I na pozornici svjetske sinode u Pragu moglo se vidjeti koliko je potrebna rasprava, svađa ili, slikovito rečeno, hrvanje oko raznoraznih ideja i prijedloga.

Podsjećamo na opsežan razgovor pape Franje s Associated Press, u kojemu je papa pokazao kritički stav prema Sinodalnom putu u Njemačkoj. Kazao je da njemački procesi nisu sinoda, zato što u njoj ne sudjeluje narod Božji kao cjelina. On smatra da je taj Sinodalni put organiziran od elite koja ideološki gura svoje prijedloge i ideje. Limburški biskup i ujedno predsjednik Njemačke biskupske konferencije Georg Bätzing izrazio je nezadovoljstvo takvom komunikacijom i najavio nastavak razgovora, a napose dijaloga – međusobno i s Vatikanom.