Posljednji sud iliti kako u drugima otkriti kralja i kraljicu

Posljednji sud nas ne bi trebao plašiti, već potaknuti da u drugima prepoznamo njihovo kraljevsko dostojanstvo.

U današnjem čitanju liturgijske godine A Isusov govor o konačnom sudu naviješta se kao evanđelje, odnosno Radosna vijest. Na Sudnjem danu razdvojit će se ljudi slično kao što pastir odvaja ovce od jaraca. Pritom se potiče vjernike da gladna nahrane, žednoga napoje, stranca prime, gologa odjenu te bolesna i zatvorenoga posjete.

Kriterij po kojem će nas se prosuđivati je zapravo naše ponašanje prema bližnjima i prema ljudima u potrebi.

To je oduvijek jednako fasciniralo i teiste i ateiste.

No, kakve sve to ima veze sa svetkovinom Krista Kralja? Isus u svojoj prispodobi dopušta kralju da kaže: “Bio sam gladan, bio sam gol.” Dakle, naša zadaća nije velikodušno se brinuti samo za siromašne ljude i jedino njima pokazivati svoje milosrđe. Umjesto toga, ova prispodoba je i izazov i poziv boriti se za sve ljude te u svim ljudima u potrebi vidjeti kralja i kraljicu. Prema njima bismo se trebali tako ponašati da se i oni osjećaju kao kraljevi i kraljice.

Teško se oteti dojmu da ovakva perspektiva mijenja karakter i naših karitativnih aktivnosti. Često susrećem ljude koji su jako predani pomaganju drugima, što je definitivno za svaku pohvalu. No oni se ponekad nesvjesno postavljaju iznad ljudi u potrebi. Pomažu im zato što se možda žele dokazati kao kršćani, čime automatski između njih i ljudi kojima nastoje pomoći nastaje izvjesni jaz.

Današnja prispodoba nas poziva da neprestano preispitujemo svoje djelovanje kako se ne bismo ponašali kao da smo iznad ostalih.

Pozvani smo u svakom čovjeku vidjeti ne samo Isusovog brata ili sestru već kralja i kraljicu.

Dobro se prisjetiti da smo krštenjem svi mi postali “svećenici, proroci i kraljevi”. Svetkovina Krista Kralja potiče nas da u svim ljudima vidimo kralja i kraljicu.

Kada malo pomnije analiziramo današnje evanđelje, onda ćemo primijetiti da nam teško padaju dvije slike iz govora o Posljednjem sudu: slika suda i slika razdvajanja ljudi. No ove dvije slike ne odnose se samo na život nakon smrti, već i na naš sadašnji život. Dok “Sud” znači da smo u svakom trenutku pozvani (pa čak i izazvani) ponovno se orijentirani prema Bogu, slika “razdvajanja” nas poziva da se naučimo u sebi razlikovati i razdvajati naše vlastite misli. Duhovna tradicija govori o razlikovanju duhova. Radi se o odvajanju duhova koji ometaju život od duhova koji promiču život. Današnje evanđelje nas potiče da se ovdje i sada uvijek iznova odlučujemo za život, a protiv smrti i protiv svega onoga što koči i ometa život.

Mnogi se boje Sudnjeg dana i konačnog razdvajanja ovaca od jaraca. No čak i u kontekstu naše osobne smrti, slika konačnog suda je ohrabrujuća slika. Kada se suočimo s Božjim sudom, imamo mogućnost uvijek iznova usmjeriti se prema Bogu. Sve što je našom krivnjom iskrivljeno Bog na Sudu može ispraviti i usmjeriti prema sebi. Slika razdvajanja ne želi nas uplašiti, nego pokazati da Bog u smrti odvaja u nama sve ono što je mračno i zlo od onoga što je dobro, tako da će na kraju ono dobro ostati u nama, a mi ćemo biti pribrojeni onima “s desne strane”.