Priča o proroku Joni iliti zašto nam smeta Božje milosrđe

Starozavjetna Knjiga proroka Jone je jedna nevjerojatno fascinantna priča: riječ je o teološkoj poučnoj pripovijesti s kraja 4. stoljeća prije Krista.

Knjiga progovara o odnosu pobožnih ljudi toga doba, pogotovo Židova prema bezbožnicima.

Mnogi pobožni Židovi su smatrali da prema bezbožnicima, koji žive kako im se prohtije ne bi trebalo imati milosti.

U knjizi se spominje Niniva, glavni grad Asirije, koji je bio simbol ljudske zajednice u kojoj vlada bezvlađe i bezboštvo.

Knjiga jasno i sa suptilnim humorom opisuje Božji odnos prema njegovom proroku – ili bolje rečeno: prema njegovom “antiproroku”. Jer Jona opetovano izbjegava svog Boga, koji ga pak želi uzeti u službu.

Na početku stoji zapovijed: “Riječ Jahvina dođe Joni, sinu Amitajevu: „Ustani“, reče mu, „idi u Ninivu, grad veliki, i propovijedaj u njemu, jer se zloća njihova popela do mene.“ (Jon 1,1-2).

Ali Jona se okreće na peti te pokušava pobjeći u Taršiš koji se nalazio u suprotnom smjeru od Ninive.  U velikoj oluji na moru posada broda identificira Jonu kao krivca za nesreću. On biva bačen u more, gdje ga je progutala velika riba koja ga je tri dana kasnije izbacila na obalu u blizini Ninive.

Riječ Gospodnja ponovno dolazi Joni: “Ustani“, reče mu, „idi u Ninivu, grad veliki, propovijedaj u njemu što ću ti reći.“ (Jon 3,2).

Jona više ne može pobjeći ni od Boga ni od sebe i događa se nešto nevjerojatno. Stanovnici Ninive slušaju njegovu riječ i obraćaju se te Bog ne izvršava svoju prijetnju.

Iako bi sada zapravo sve trebalo biti u redu, ovaj pozitivni razvoj događaja stvara poteškoće samom proroku. “Joni bi veoma krivo i rasrdi se.” (4,1).

Čak i bršljan, koji mu je u početku pružao sjenu, izgrize crv i bršljan uvene. Razjaren zbog toga, Jona opetovano želi (u) smrt.

Što se događa u ovoj priči?

Zar je Joni život postao nepodnošljiv samo zato što je Božje milosrđe bezgranično?

Posljednji razgovor između Jone i Boga otkriva: “Tebi je žao bršljana oko kojega se nisi trudio, nego je u jednu noć nikao i u jednu noć usahnuo. A meni da ne bude žao Ninive, grada velikoga, u kojem ima više od sto i dvadeset tisuća ljudi koji ne znaju razlikovati desno i lijevo, a uz to i mnogo životinja!” (4,10-11)

Knjiga proroka Jone nam ne otkriva hoće li (i kako) Jona pronaći izlaz iz svoje nove krize. No, važno je razmisliti o tome zašto nam je očito toliko teško prihvatiti da se Bog ponaša i da djeluje potpuno drugačije od onoga “kako netko smatra ispravnim”. Božje mjerilo je bezgranična milost protiv koje se Jona buni, i to toliko da na kraju ostaje nejasno može li je on uopće prihvatiti. Istovremeno nas sve može veseliti što je Bog ovdje najvažnije mjerilo, a ne naše prizemne predodžbe.

Teološke poučne priče u Bibliji sadrže poruku koja nadilazi ono što se često naglašava u bajkama, a papa Franjo to mudro sažima u svom pismu “Evangelii Gaudium”: “Crkva mora biti mjesto besplatnog milosrđa, gdje se svi mogu osjećati prihvaćenima i voljenima, da im je oprošteno i da su potaknuti živjeti prema dobrom životu evanđelja.” (EG 114).

Ovo je poruka koju treba uvijek iznova ponavljati.