Priprema li papa Franjo tlo za svog nasljednika?

Iako ovaj ljetni period prolazi u napetosti hoće li Perišić svoju londonsku adresu zamijeniti onom splitskom, nije ni u Vatikanu ništa dosadnije.

Papa Franjo je donio odluku koja je iznenadila mnoge te ponovno isprovocirala njegove kritičare: Argentinac Víctor Manuel Fernández (rođen 1962.) postat će novi prefekt Dikasterija za nauk vjere. Novi šef ovog prestižnog vatikanskog odreda za vjerska pitanja, kojim su desetljećima vedrili i oblačili konzervativniji teolozi, čovjek je koji misli i govori kao papa Franjo. Fernández kao novi prefekt za vjerski nauk dobit će u rujnu automatski i dvije nove (i bitne) službe: bit će predsjednik Papinske biblijske te Međunarodne  teološke komisije. Franjin  zemljak će na čelu jednog od najvažnijih vatikanskih institucija zamijeniti Španjolca Ladariju.

Kada analiziramo ovo imenovanje, teško se oteti dojmu da je Franjo teško mogao pronaći boljeg kandidata da nastavi njegov teološki i pastoralni program.

Budući prefekt, koji će ubrzo biti imenovan i novim kardinalom, blizak je Franjin suradnik od samog početka. Njih su dvojica intenzivno surađivali već 2007., kada je Jorgeu Mariju Bergogliu povjereno uređivanje završnog dokumenta Pete CELAM konferencije u Aparecidi (Brazil). Ako se uzme u obzir da se tragovi Fernándezovih misli nalaze i u Papinom revolucionarnom dokumentu „Evangelii Gaudium“ („Radost Evanđelja“) iz 2013., kao i u ostalim Franjinim bitnim tekstovima, dobro je iskoristio priliku.

Víctor Manuel Fernández je od 2008. bio dekan teološkog fakulteta na Papinskom sveučilištu u Argentini te od 2011. do 2018. i rektor istoimenog sveučilišta. Dva mjeseca nakon što je izabran za papu, Franjo je u svibnju 2013. imenovao Fernándeza titularnim nadbiskupom. Mnogi su u ovom imenovanju vidjeli institucionalnu zaštitu nadarenog teologa i autora, za kojeg se već tada vjerovalo da će biti jedan od najvažnijih ghostwritera novoimenovanog crkvenog poglavara. Godine 2014. i 2015. Fernández je po Franjinom nalogu sudjelovao na biskupskim sinodama o obitelji. U lipnju 2018. imenovan je nadbiskupom La Plate. U istom mjesecu postao je član Dikasterija za kulturu i obrazovanje.

Budući da će dosadašnji šef ureda za vjerska pitanja kardinal Ladaria u travnju iduće godine napuniti 80 godina, njegova smjena s čela ove prestiže institucije ne predstavlja veliko iznenađenje. Ladaria zbog svoje starosti također ispada i iz kruga kardinala koji će birati novog papu. Zanimljivo je primijetiti da će od veljače iduće godine broj kardinala isusovaca s pravom glasa na konklavama pasti na samo dva imena: Michael Czerny (Vatikan) i Jean-Claude Hollerich (Luksemburg). I Czerny i Hollerich su do sada slovili kao ljudi od Franjinog povjerenja, a sada im se pridružuje i Fernández.

U ovom posljednjem imenovanju, kao i u promaknuću Fernándeza u kardinalski zbor, mnogi iščitavaju namjeru pape Franje, koji će usput rečeno u prosincu napuniti 87 godina, pripremiti tlo za svog nasljednika. Koliko god neki i u Crkvi i u Vatikanu priželjkivali što brži odlazak Pape narušenog zdravlja, još je rano za pripremu njegovih osmrtnica. Sam Franjo nagađanja o svom zdravlju komentira s dozom uobičajenog humora. „Ancora vivo!“ („Još sam živ“) – izjavio je nedavno prilikom napuštanja klinike Gemeli.

No, kao što sam naveo u uvodu, Fernándezovo imenovanje nije prošlo bez kritika koje ne dolaze samo s konzervativnog krila. Odmah nakon objave imenovanja, američka organizacija Bishop- Accountability.org  optužila je argentinskog nadbiskupa zbog loše reakcije u istrazi jednog svećenika optuženog za zlostavljanje. Jedne argentinske novine navele su čak jedanaest slučajeva iz Fernándezova mandata, u kojima nova zvijezda Vatikana nije ispravno reagirala. Sam Fernández je također više puta otvoreno priznao da nije kompetentan baviti se ovom tematikom te da je tek iz drugog pokušaja prihvatio molbu pape Franje preseliti se u Rim na novu funkciju.

Kako bi ga u startu diskreditirali, konzervativna struja u Vatikanu je budućem prefektu za nauk vjere izvukla knjižicu pod naslovom „Zaliječi me svojim ustima: Umjetnost poljupca“, koju je on objavio u Argentini kao mladi svećenik 1995.

Víctor Manuel Fernández je na ove „neutemeljene kritike“ reagirao na svom Facebook profilu te naglasio da je pravi motiv kritika na njegov račun „napad na papu Franju“.

Franjo je u otvorenom pismu, što je također vrlo neobično za imenovanja ovakvog tipa, svom sunarodnjaku savjetovao da svoju službu vrši „nešto drugačije“ nego njegovi prethodnici. Pojedini analitičari u ovome vide dozvolu za otvoreniji i blagonakloniji razgovor sa svim onim teolozima koji drugačije razmišljaju i za koje do sada u Vatikanu nije bilo mjesta.

Ako će papa Franjo doista ubrzo napustiti Petrovu stolicu, tješi činjenica da Katoličku crkvu opet ostavlja u dobrim rukama.

Kulturno-politički tjednik Express (14.07.2023)