Pripremiti drugima pozornicu
Dalibor Milas
17.12.2023
Envato
Neki dan sam sa studentima posjetio Opernu kuću u Grazu. Gospođica zadužena za obilaske uvela nas je u onaj fascinantni svijet koji se skriva iza velike pozornice.
Iz pozadine se može vidjeti koliko je pozornica zapravo velika, kako izgleda renoviranje poda od austrijskog crnog bora te posjetiti sve one popratne funkcionalne prostorije i sobičke bez kojih sama pozornica ne bi bila ono što jest. Umijeće scenske konstrukcije, objašnjava gospođica, jedan je od nosivih temelja Operne kuće, i doslovno i simbolički.
Jer ono što je u pozadini čvrsto, stabilno i redovito održavano, u onom najispravnijem smislu zapravo omogućava pozornicu te utire put glazbi i pjevanju, scenskom nastupu i plesu.
Jedan od najpoznatijih američkih violinista Joshua D. Bell je godine 2007. namjerno odlučio ne izaći na pozornicu kako bi napravio jedan zanimljiv eksperiment. U svakodnevnoj odjeći i s bejzbolskom kapom na glavi Bell je otišao u podzemnu stanicu L’Enfant Plaza u Washingtonu i tamo sa svojom Stradivari violinom gotovo sat vremena svirao Schuberta i Bacha. Sat vremena muziciranja u podzemnoj donijelo mu je jedva tridesetak dolara donacija u njegovoj otvorenoj kutiji za violinu. Da stvar bude još zanimljivija, Bell je samo 12 sata kasnije za taj isti repertoar na pozornici Nacionalne opere u Washingtonu dobio oko 100 000 dolara. Prolaznici ga jednostavno nisu prepoznali bez pozornice.
Današnje evanđelje treće nedjelje adventa može se u kontekstu spomenutih prizora iz svijeta lijepe umjetnosti iščitati kao pledoaje za pozornicu. Opet se ponavlja priča o Ivanu Krstitelju kao preteči, navjestitelju, svjedoku i “glasu iz pustinje”. No Ivan ovaj put naglašava “onoga koji među nama stoji nepoznat”. Zanimljivo je primijetiti da u Ivanovu evanđelju nema govora o Isusovu rođenju.
Njegovo rođenje događa se bez ivanovske pozornice, slično kao što se u polumraku podzemne stanice u Washingtonu odvija violinistički spektakl kojeg ljudi u tom trenutku nisu ni svjesni.
Čudo Božjeg utjelovljenja događa se tamo gdje ga nitko ne očekuje, čak i u susretu sa sve praznijim crkvama i sa sve prisutnijim životnim krizama i izazovima. Slično kao što ni arija vrhunskog tenora ne gubi na svojoj kvaliteti za vrijeme probe u onoj zabačenoj prostoriji iza pozornice, tako ni čudo ne gubi svoju snagu kada se dogodi tamo gdje ga nitko ne očekuje. No, da je s pozornicom lakše, definitivno jest.
Do Božića je ostalo još tjedan dana. Advent nam nudi više mogućnosti gradnje “pozornica”. Jedan od biblijskih uzora Ivan Krstitelj potiče nas da sami pronađemo takve trenutke u našoj svakodnevici. Možda usred ove predblagdanske strke uspijemo ljudima oko nas dopustiti da oni pokažu svoj sjaj i kvalitetu. Jer, sama pozornica ne stvara instant-genijalce i umjetnike nego samo pokazuje i naglašava ono što je već u njima.
Pripremiti nekome pozornicu zahtijeva veliku pažnju, ali i umijeće i snagu svjesno se povući u drugi plan te drugima dati priliku da zablistaju i procvjetaju.