Put svetog Olafa

Hodočastiti sv. Olafu u Trondheim i osjetiti čaroliju mističnog Sjevera

Ako na trenutak zanemarimo planetarno popularno hodočašće u Santiago de Compostelu, sve je više onih koji otkrivaju putove sv. Olafa u Skandinaviji. Najpoznatija hodočasnika ruta vodi od glavnog norveškog grada do Trondheima te nudi doživljaje prirode koji oduzimaju dah.

“Ovaj put doista treba razgaziti”, kaže Tim na prvoj pauzi na 1000 metara iznad najviših stabala. Ispred njega je visoka visoravan Dovrefjell skrivena u magli, a gledajući unatrag, jutarnje sunce otkriva 200 kilometara dugački Gudbrandstal koji svjetluca u bujnom zelenilu. Ovaj student iz Hamburga, koji je već pješačio do Santiaga de Compostele, oduševljen je Olafovim putem: “Ovdje je krajolik jednostavno nevjerojatan!”.

Put sv. Olafa pomaže bolje upoznati zakone prirode: ovdje je potrebno savladati dobrih desetak kilometara visinske razlike. Vrijeme u Skandinaviji je čak i ljeti nepredvidljivo. Tako nije neuobičajeno vidjeti snježna polja na Dovrefjellu u šestom ili devetom mjesecu. Svako se malo izmjenjuju sunce i oblaci, vjetar i kiša; često i u unutar jednog dana. Nije lagano prilagoditi planinarsku opremu ovim neobičnim uvjetima. No, na ovom će putu ustrajati samo oni koji traže povezanost s prirodom.

Pozitivna emocionalna snaga

Hodočasnici se zbune odmah na početku, jer iz Osla imate dvije opcije. Obje rute na prvi pogled i ne obećavaju previše zato što vode iz jedne od prostorno najvećih metropola u Europi sa svojim industrijskim specifičnostima. Međutim, čim se stigne do jezera Mjos, hodočasnik može uroniti u fascinantni krajolik nevjerojatne Skandinavije: pitoma brda s kultiviranim padinama, uređene staze kroz guste šume i putovi uz obalu. Povijesna imanja s farmama, od kojih se većina i danas obrađuje, često nude smještaj hodočasnicima.

“Mi ne vjerujemo ni u katoličku ni u protestantsku crkvu, ali na ovom putu osjećamo nevjerojatnu snagu”, kaže Lula, dok u kuhinji hostela čisti lisičarke koje je pronašla. Njezin partner Christian dodaje da su često pravili pauze kako bi zajedno meditirali. Jer Put sv. Olafa za njih odiše jednom pozitivnom emocionalnom snagom.

Ovo dvoje umirovljenika iz Trondheima čine iskusan hodočasnički dvojac: već su prošli više ruta na Putu sv. Jakova, kao i Put sv. Franje u Italiji, čak su jednom hodočastili iz Canterburya u Rim. Sada de facto hodočaste kući. Lula je uvjerena: “Nigdje nismo bili toliko blizu prirodi kao ovdje, i to upravo pred vlastitim vratima.”

Pandemija ih je “prisilila” hodočastiti po vlastitoj zemlji. Posljednjih godina im je putovanje u inozemstvo bilo otežano. Čak i domaćini u hostelima u posljednje vrijeme primjećuju norveški jezik kao jezik kojim njihovi gosti najviše govore.

Otkako su papa Ivan Pavao II. 1982. i Vijeće Europe 1987. pozvali na revitalizaciju Puta svetog Jakova, započela je renesansa hodočašćenja diljem Kontinenta.

Staze sv. Olafa također su obnovljene 1997., a najpoznatija je ruta dugačka 643 kilometara od Osla kroz slikoviti Gudbrandsdalen. No, nordijski broj hodočasnika sv. Olafu (op. 2000 putnika godišnje) ne može se ni usporediti s oko 300 000 hodočasnika sv. Jakovu u Santiago. No, tko se odluči na ovaj put, dobrim dijelom se mora sam snalaziti.

Šarena raznolikost hostela

Sustav hostela duž ove rute spojen je šarmantnom stazom: šarena raznolikost hostela i smještaja čeka hodočasnike na otprilike 30 dnevnih etapa. Od hotela koji za hodočasnike bez pitanja snižavaju svoje standardne cijene (“Vi ste hodočasnik, zar ne?”) putnicima se nudi sve: od starih kuća za poslugu, klasičnih hostela, kampova, skladišta s madracima pa sve do muzeja, nenastanjenih brvnara ili skloništa. Umorni hodočasnici mogu čak i u pojedinim obnovljenim stajama odmoriti glavu i noge.

No, ima jedna neobičnost za uhodane hodočasnike: većina crkvi na putu je zatvorena, što i nije nešto neobično za protestantske crkvene prostore. Norveška je službeno protestantska zemlja, a običaj hodočašća je u ovoj crkvi zabranjen nakon reformacije 1537. No, od posljednjih reformi Protestantska crkva je ovdje jako aktivna te hodočasnicima nudi hostele, kuhinju i dušobrižnike. Uz malo istraživanja službenog vodiča za hodočasnike, lako možete pronaći nekoga tko će vam otvoriti vrata mnogih prekasnih drvenih crkava.

Tijekom ljetnih mjeseci otvorena je i famozna crkva u Ringebuu. Bačvasta crkva u Ringebuu jedna je od tridesetak preživjelih crkvi od bačvi te jedna je od najvećih. Ovaj arhitektonski dragulj, izgrađen bez čavala, sagrađen je 1220. Arheološke iskopine upućuju na jednu još stariju crkvu iz vremena svetog Olafa. Ako je lijepo vrijeme, večernja šetnja crkvenim dvorištem ostavlja nezaboravan doživljaj.

Najljepša oltarna slika cijelog Puta sv. Olafa čeka hodočasnike u neuglednoj kapelici na dan silaska s Dovrefjella: usred pašnjaka između krava, koje mirno pasu, mala Mihaelova kapelica poziva na predah. Sjedeći na kamenim stepenicama, prednji dio drvene kapelice kroz ogromno staklo omogućava pogled na doline i brda regije Trondelag – posljednji tjedan hodočašća.

No, prije toga na visokom platou čekaju vas možda najteže, a ujedno i najljepše etape ove bajkovite staze. Otprilike 80 kilometara vodi kroz usamljeni, neplodni planinski krajolik, uglavnom iznad granice drveća. Oni željni mira i tišine će to pronaći upravo ovdje. Oni koji traže smještaj trebaju ovaj dio puta dobro planirati, jer, osim nekoliko hodočasničkih hotela (“Fjellstue”) i safari kampova, za ove četiri scenske večeri jedva da se može naći krov nad glavom.

“Samo razgovor s Bogom, vjetrom i samim sobom”

Upravo je ova osama postala vrhunac hodočasničkog putovanja za Jörga: “Ako želite, na putu sv. Jakova uvijek možete s nekim razgovarati. Ali na Dovrefjellu možete samo razgovarati s Bogom, s vjetrom i sami sa sobom.” On je skoro prošao pokraj jednog od najljepših vidikovaca na cijeloj ruti: točno na križanju s oznakom 208 preostalih kilometara do Nidarosdoma, mala staza se odvaja prema istoku uz brdo. Petnaestominutno skretanje s glavne staze nagradilo je Jörga najljepšim pogledom na ovom dijelu puta: “Ovaj krajolik doista oduzima dah. Gdje god da pogledaš, čarobno prostranstvo, čisti zrak i ova tišina… To je nešto najljepše što se može doživjeti.”

Kada nakon otprilike 640 kilometara stignete na svoje odredište, jednosatnom šetnjom kroz vrtove u brdovitom predgrađu Trondheima možete vidjeti specifični šiljasti toranj katedrale Nidaros. Najsjevernija katedrala na svijetu sagrađena je nad grobom svetog Olafa iz 1070. i od tada je više puta preuređivana.

Mala katolička sestrinska crkva u neposrednoj blizini je nova i moderna: međunarodna katolička zajednica Trondheim već godinama je stalnom porastu. Od 2016. katolici slave svoje mise u novoj katedrali sv. Olafa.

Samo nekoliko koraka dalje, hodočasnici posljednji put ostaju bez teksta: unutrašnjost katedrale Nidaros je od jeseni 2020. uljepšana novim spektakularnim konceptom rasvjete. Toplo bijelo svjetlo osvjetljava prednju stranu lađe i svodove dok hladna nijansa galerija ovoj arhitekturi daje jedinstvu dubinu: dođite, sjednite, budite zadivljeni. Putovanje se isplatilo.

Harald Oppitz / katholisch.de