Razgovor s Zilkom Spahić Šiljak i Jadrankom Rebekom Anić: “Može li se istovremeno biti i feminist/ica i vjernik/ca?”

Lana Bobić

12.09.2024

Razgovor s  Zilkom Spahić Šiljak i Jadrankom Rebekom Anić: “Može li se istovremeno biti i feminist/ica i vjernik/ca?”

Privatna arhiva

Pratitelji našeg portala, kao i osobe koje zanima feministički pogled na religiju i društvo, vrlo vjerojatno susreli su se sa školom feminizma i religije, odnosno FER školom pokrenutom 2021. godine.

Online program koji nudi niz kursova kreiranih u akademskim i neakademskim propozicijama, namijenjen je onima koji žele propitivati svoja uvjerenja, stavove, znanja i prakse, ustati protiv strukturalnog nasilja koje provode patrijarhalne, sekularne i religijske institucije. Onima koji žele čuti drugačiju perspektivu i omogućiti da se uvaži drugačije mišljenje – makar se i ne slagali s njim te uvažiti ljudsku slobodu i pravo svake osobe da vjeruje ili ne vjeruje, da pita, sumnja i traga za odgovorima.

Cilj FER škole je da kroz online predavanja i diskusije razumijemo kako rodni stereotipi utječu na živote žena i muškaraca, zašto se još uvijek pravdaju religijom i nekim znanstvenim istraživanjima te da se ponude egalitarni modeli rodnih odnosa. Školu su pokrenule v. prof. dr. Zilka Spahić Šiljak i znanstvena savjetnica dr. sc. Jadranka Rebeka Anić nakon što su, provodeći program “I vjernice i građanke” (u realizaciji TPO Fondacije od 2008.-2012. i u realizaciji Ekumenske inicijative žena od 2015.-2020.), uočile veliko zanimanje za program, ali i nedostatak akademskih programa koji se bave rodom i religijom na području cijele regije.

Akademski program cjeloživotnog učenja organizira Centar za interdisciplinarne studije Univerziteta u Sarajevu „prof. dr. Zdravko Grebo” u saradnji s Univerzitetskim gender resursnim centrom i TPO Fondacijom iz Sarajeva. Polaznicama i polaznicima koji su redovito sudjelovali u izvođenju nastave i napisali završni akademski rad, Univerzitet u Sarajevu će dodijeliti 4 ECTS-a za svaki kurs i certifikat s listom tematskih cjelina.

Ususret novom semestru u akademskim propozicijama (prijave za FER školu), razgovarala sam s pokretačicama, Jadrankom Rebekom Anić i Zilkom Spahić Šiljak.

“I vjernice i građanke” bio je trodnevni program kojem je glavni cilj bio povezivanje osnovnih načela i standarda međunarodnih normi ženskih ljudskih prava s porukama dviju monoteističkih religija, kršćanstva i islama. Sudionice su imale priliku, na temelju prikaza odnosa sekularizacije prema rodnom pitanju, sažetog uvida u razvoj ženskih ljudskih prava na Zapadu i Istoku te feminističke analize naslijeđa Biblije i Kur’ana, problematizirati pitanja dostojanstva žene, rodnih teorija, odnosa u porodici i nasilja nad ženama. Kroz predavanja i vježbe dekonstruirani su uvriježeni stereotipi o rodnim odnosima, koji nisu tekstualno propisani u svetim knjigama, već su promovirani i podupirani kroz dominantno muška tumačenja tih tekstova. Kako je došlo do pokretanja programa, što ste željele postići tim programom?

Kao što ste rekli, primijetile smo da na ovom našem području, a i šire, postoji potreba za intersekcijskim i međureligijskim pristupima pitanjima religije, roda i sekularizma. U formalnim i neformalnim vidovima obrazovanja nedostaje ovakav pristup ovim temama. Tako smo još davne 2007. godine započele pregovore s UNIFEM-om (sada UN WOMEN) da se kroz neformalne edukativne programe o rodnoj ravnopravnosti uključi religijska perspektiva. Do tada je većina edukacija o rodnoj ravnopravnosti počivala na sekularnim humanističkim postavkama i međunarodnim normama i standardima. Na terenu smo vidjele da se ljudi teško povezuju sa suhoparnim jezikom ljudskih prava i da je potrebno koristiti i druge kanale preko kojih se ista poruka može uspješnije posredovati. Jedan od takvih kanala su i religija i kultura, u kojima postoje brojni narativi i poruke koje su ljudima bliske i preko kojih mogu bolje razumjeti koncepte ljudskih prava i rodne ravnopravnosti. Tako smo osmislile program u kojem smo povezale ženska ljudska prava, posebno CEDAW i UNSCR 1325 o ženama, miru i sigurnosti, s religijskim tradicijama kršćanstva i islama. Sudionice su imale priliku upoznati se s tradicionalnim hijerarhijskim rodnim modelima i njihovim sekularnim i religijskim utemeljenjima i opravdanjima, kao i sa suvremenim egalitarnim rodnim modelima. Za potrebe programa napisale smo knjigu I vjernice i građanke s priručnikom za edukacije. Ovaj program se odvijao u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji i Sjevernoj Makedoniji, a polaznice su bile iz svih zemalja bivše Jugoslavije.

FER škola nadograđuje priču “I vjernice i građanke”, program se bavi pitanjima roda, ženskih i ljudskih prava i sloboda te religije. Ipak, program je dosta opširniji i osmišljen u akademskim i neakademskim okvirima. Koja znanja i vještine dobivaju polaznice i polaznici i iz kojih područja?

Kroz akademske i neakademske kursove koje nudimo u online FER školi, polaznice i poneki polaznik prije svega imaju priliku upoznati se s isprepletenošću religijskih i sekularnih tradicija o rodnim stereotipima, zatim naučiti na koje načine se dekonstrukcijom rodnih stereotipa dolazi do egalitarnih modela rodne ravnopravnosti, kao i na kojim suvremenim teološkim i znanstvenim spoznajama se modeli rodne ravnopravnosti mogu utemeljiti. Nastava je tako koncipirana da se nadilaze dihotomije sekularnog i religijskog te da se dijaloški pristupa svim temama. Dakle, ne dominira jedna perspektiva, već višeglasje u kojem polaznice i polaznici uče upoznavati druge tradicije, kontekstualizirati i ne procjenjivati ideje i vrijednosti jedne tradicije s praksom druge. Na ovaj način se promiče interkulturalni i međureligijski dijalog i suradnja.

Živimo u društvima koja feminizam i religiju shvaćaju kao potpuno suprotstavljene, pa i nespojive perspektive. Čini mi se i da vjernice i vjernici nisu pretjerano skloni propitivanju religijskih perspektiva? Varam li se? Je li i koliko je teško otvarati taj prostor dijaloga, susreta, propitivanja koji vi nastojite otvoriti?

Teško jeste, ali nije nemoguće, posebno ako vjerujete da je to jedini put i način da zajedno gradimo mir i društvo u kojem će svaki pojedinac i pojedinka, neovisno o identitetima i pripadnostima, biti uvaženi i imati svoja prava i slobode koje im pripadaju kao ljudima. U vezi s pitanjem jesu li vjernice i vjernici skloni propitivati vlastite tradicije, možemo reći da većina nije spremna zbog straha izaći iz zone komfora. Ta nespremnost je najčešće povezana s neznanjem i nedostatkom informacija na temelju kojih bi se mogli argumentirati vlastiti stavovi i propitivati mainstream učenja i društvene norme. Tu svakako treba dodati i nedostatak volje i spremnosti da se ljudi angažiraju, što je istovremeno i pokazatelj niske građanske svijesti i privatizirane religioznosti.

Međutim, među vjernicima i vjernicama postoje osobe koje su spremne učiti, postavljati pitanja, širiti horizonte svojih spoznaja i ulaziti u dijalog sa suvremenim izazovima, među koje svakako spada i pitanje rodne ravnopravnosti.

Prošla sam oba programa i moj dojam je da je okosnica programa osvještavanje predrasuda, stereotipa, mizoginije, kako u društvu tako i u nama samima, te prepoznavanje kulturnog i strukturalnog nasilja. U oba programa veliki naglasak je na pitanju rodno uvjetovanog nasilja nad ženama, ali opet u suštinu stavljate predrasude, stereotipe, mitove i problem disbalansa moći kao preduvjeta za veliku pojavnost interpersonalnog nasilja?

Rodno uvjetovano nasilje je važna tema, jer živimo u društvima nasilja, u kojima je nasilje normalizirano i nedovoljno zakonski sankcionirano. Mitovi o nasilju, poput toga da je nasilje privatni problem, da su alkohol i droga krivi za nasilje, da je za dobro djece bolje ostati u nasilnom braku, ili da ljubav i trpljenje mogu promijeniti muža nasilnika, i dalje su prisutni u našim društvima. Društvena očekivanja od žena i muškaraca još uvijek počivaju na ovim mitovima. Zbog toga je važna dekonstrukcija rodnih stereotipa i mitova o nasilju, jer na taj način razumijemo mehanizme moći i kontrole koje nasilnici ostvaruju u partnerskim i bračnim odnosima.

Je li ravnopravnost jedna od ključnih poruka kršćanstva i islama? Ako je tako, onda feministička i religijska perspektiva nisu suprotstavljene same po sebi? Tko ili što ih suprotstavlja? Pričamo li o nespojivim konceptima ili o izvrtanju teza radi održavanja položaja moći?

Sigurno je da su ključne poruke i kršćanstva i islama u svojoj biti egalitarne, na što upućuju suvremena tumačenja svetih tekstova. Međutim, kroz povijest je utjecaj patrijarhata kroz razne filozofske tradicije doveo do toga da su prevladala hijerarhijska tumačenja, prema kojima je žena podređena muškarcu, a preko muškarca Bogu. Feministička teologija zorno svjedoči da feminizam, kao borba protiv diskriminacije, opresije i eksploatacije, nije u suprotnosti s ove dvije religijske tradicije u kojima su ljubav i pravda ključni principi.

Vjerske zajednice nisu sklone prihvaćanju rodnih teorija, niti propitivanju “naravi” muškaraca i žena. Štoviše, na našim prostorima često čujemo od strane različitih vjerskih zajednica da je rod “rodna ideologija” ili ideološka kolonizacija. Tvrdim da je patrijarhat najštetnija ideološka kolonizacija koja se dogodila vjerskim zajednicama, no nisam primijetila da se vjerske zajednice bune protiv patrijarhata koliko protiv tzv. rodne ideologije?

Borbom protiv tzv. rodne ideologije, vjerske zajednice, ali i razne političke stranke, bore se zapravo za zaštitu patrijarhata. Anti-rodni pokret je zapravo anti-feministički pokret. Osnovna teza tog pokreta na samim počecima bila je zaštita autoriteta muškarca koji je ugrožen feminističkim zahtjevima za ravnopravnošću. Bore se za očuvanje tradicionalne obitelji u kojoj je muškarac glava, a žena srce obitelji. Svjesni da takve postavke neće zvučati privlačno suvremenim ženama i nekim muškarcima, uzeli su termin rod, koji je važan za dekonstrukciju patrijarhalnih odnosa, stavili ga u sintagmu „rodna ideologija“ i dali mu značenje svega onoga što izaziva strah i nesigurnost kod suvremenog čovjeka.

Kroz vaše obrazovne programe, bilo da se radi o programu “I vjernice i građanke”, bilo o FER školi, prošao je popriličan broj sudionica i sudionika iz cijele regije i nevjerojatno različitih profila. Upisuju li ove programe i ljudi koji služe i rade u vjerskim zajednicama i u kojoj mjeri? Ako u manjoj mjeri, što mislite, zašto je tome tako?

FER školu uglavnom upisuju vjernice općenito, a manje one koje su zaposlene u vjerskoj instituciji. To je povezano sa strahom da, ako ih se identificira kao feministkinje ili ih se na bilo koji način poveže s feminizmom, mogu ostati bez radnog mjesta ili imati druge probleme unutar vjerske zajednice.

Iz svega što radite, mogu zaključiti da je obrazovanje način vaše borbe za ravnopravnost. S obzirom na vrijeme koje mnogi nazivaju postčinjeničnim, odakle vjera, nada i inspiracija za uporno usavršavanje obrazovnih programa? Ima li napretka?

Naša inspiracija dolazi prije svega iz vjere u Boga, koji je sve ljude stvorio jednakima, s jednakim dostojanstvom i pravima. Motivira nas želja da kao vjernice i građanke učinimo sve što možemo da najbolja ljudska saznanja, kako iz sekularnog, tako i iz religijskog svijeta, prenesemo novim generacijama. Žive u vrlo izazovnom post-činjeničnom vremenu, ali su istovremeno izloženi drevnim mitovima i stereotipima. Napredak vidimo svake godine, jer imamo velik broj polaznica i polaznika koji svjedoče koliko im znače teme kojima se bavimo u FER školi, te koliko to utječe na njihove živote i motivira ih na aktivizam i međusobno povezivanje.

Zašto vam je važno to što radite i imate li planove za nove programe i načine obrazovanja i educiranja?

Živimo u vremenu u kojem dolazi do revitalizacije i re-politizacije religije, te u kojem se religija intenzivno koristi za reduciranje postignutih ženskih ljudskih prava. Pored toga, rod i religiju za ostvarivanje svojih ideoloških ciljeva koriste etno-nacionalne identitetske politike, koje vode u podjele i sukobe. Smatramo stoga važnim da se takvi narativi dekonstruiraju i da se nove generacije upoznaju s dijaloškim, mirotvornim i egalitarnim potencijalima religija. Svake godine u FER školi nudimo nove kurseve kako bismo odgovorile na nove izazove, potrebe i zanimanja mladih ljudi.