Rehabilitacija jedne oklevetane svetice: Marija iz Magdale

Crkva danas slavi blagdan svete Marije Magdalene. U hrvatskom jeziku uobičajeno je ime Marija Magdalena, ali ovdje je zapravo riječ o Mariji iz Magdale.

Posebnu ulogu među Isusovim učenicima i učenicama imala je Marija iz Magdale (usp. Lk 8,1-3). Prema Ivanovu evanđelju, ona je bila prva osoba kojoj se Isus objavio nakon svog uskrsnuća (usp. Iv 20,1-18). To je jedan od razloga zašto se Mariju Magdalenu u kršćanskoj tradiciji naziva “apostolicom apostola” (lat. Apostola apostolorum).

Tko je zapravo bila Marija iz Magdale?

Uz nju se vežu različite legende i priče, ne samo u povijesti egzegeze, nego i izvan evanđelja, biblijskih spisa i crkvenog nauka. Tako susrećemo različite interpretacije u povijesti književnosti i umjetnosti za koje gotovo nemamo nikakvog utemeljenja. Najveću poteškoću predstavlja općeprihvaćeno mišljenje o Mariji iz Magdale kao bludnici, iako u evanđeljima ne nalazimo potvrdu niti uporište za takvo poimanje. Pojedini stručnjaci smatraju da je ova pogreška posljedica zabune pape Grgura Velikog koji je Mariju Magdalenu brzopleto poistovjetio s bezimenom „grešnicom“ iz Lukinog evanđelja (Lk 7,36-50) te tako dva različita ženska lika spojio u veliku ženu grešnicu iz Isusove pratnje.

Marija iz Magdale ima važnu ulogu u apokrifnim tekstovima, od kojih se neki mogu smatrati gnostičkim. U Evanđelju po Filipu Marija je primjerice jedna od tri žene „koje uvijek idu s Gospodinom“ i samo je ona nazvana njegovom družicom. Jane Schaberg upozorava da je u gnostičkoj literaturi to jedino mjesto, gdje je tako nazvana i da nitko osim nje nije nazvan Gospodinovim drugom/pratiteljem.

U jednom koptskom tekstu iz četvrtog stoljeća, otkrivenom 1945. u Nag Hammadiju, čak stoji da je Isus „poljubio svoju omiljenu učenicu Mariju u usta“ (NHC II, 63,35). No, ovdje je riječ o manjkavom pokušaju tumačenja teksta. Također je važno znati da je u gnostičkim skupinama, koje su bile izrazito antiseksualne, iz kojih i potječe ovaj tekst, riječ „poljubac“ bio simbol za prijenos duhovnog znanja. Unatoč tome, ovo naknadno otkriće uspjelo je nadahnuti brojne filmaše, spisatelje i teoretičare zavjera.

Iz evanđelja se može iščitati da je Isus iz nje „istjerao sedam demona“. Ako se ova biblijska sintagma prevede na suvremeni jezik, to znači da ju je Isus izliječio od vrlo ozbiljne duševne bolesti. Nakon što je ozdravila, Marija iz Magdale slijedila je Isusa kao učenica te kao samostalna i dobrostojeća žena financijski podržava Isusovu družinu. Bitno je također naglasiti da je, za razliku od Petra i ostalih muškaraca, ostala vjerna Isusu sve do samog kraja.

Prema predaji, posmrtni ostaci Marije iz Magdale danas se nalaze u kripti velike bazilike u Saint-Maximin-la-Sainte-Baumeu, u jugoistočnoj Francuskoj.

Od spomendana do blagdana

Papa Franjo je 2016. preuzeo Marijin drevni naslov “Apostolice apostola” te je njen spomendan 22. srpnja uzdignuo na rang blagdana. Ovim službenim potezom donekle je ispravljena povijesna nepravda načinjena ovoj hrabroj i snažnoj ženi.

Naposljetku, potrebno je istaknuti da uloga Marije iz Magdale i njezino dostojanstvo nije umanjeno unatoč krivim interpretacijama koje su o njoj dane tijekom stoljeća, a koje svakako nisu u skladu sa Svetim pismom. Kao i ona, svaki čovjek je pozvan od Boga da ispuni svoje poslanje, to jest onu zadaću koju mu je Bog povjerio. U tom svjetlu, Marija iz Magdale, žena koja je dobila poslanje da navijesti toliko lijepu i snažnu vijest o uskrsnuću našega Gospodina i vjernicima današnjeg vremena može biti i jest trajni poticaj i nadahnuće za osobno obraćenje, susret s Uskrslim i autentičan odnos ljubavi i vjere prema Bogu i sestra čovjeku.