Renovabis: “Oni nedostaju. Uvijek. Negdje.”

Njemački Renovabis nije mogao pronaći prikladniji slogan za lajtmotiv svoje kampanje o tzv. radnoj migraciji.

Nije lako odlučiti se napustiti svoju domovinu i zarađivati za život (i obitelj) u inozemstvu. Ići vani? Ostati? Koje su posljedice? Riječ je o odluci koja utječe ne samo na vlastiti život nego i na zemlje podrijetla i na odredišne zemlje. Ovogodišnja akcija za Duhove humanitarna organizacije „Renovabis“ pod nazivom “Oni nedostaju. Uvijek. Negdje”, posvećena je upravo ovoj  kompleksnoj problematici radne migracije iz istočne Europe. Renovabis si je zadao cilj analizirati ovu temu iz više perspektiva.

Ljudi koji napuštaju svoje domovine često to čine zbog nedostatka perspektive i u nadi za boljim životom u inozemstvu. No, upravo zbog toga nedostaju u vlastitoj zemlji, i to ne samo kao radnici nego i kao majke i očevi, kao podrška ostarjelim roditeljima, kao prijatelji, kao aktivni elementi civilnog društva… S druge strane, odavno je jasno da bi javne službe u Njemačkoj bez radnika iz srednje, istočne i jugoistočne Europe doživjele kolaps. Nepopularna je činjenica da u Njemačkoj kronično nedostaje radne snage. Stručnjaci trenutno pretpostavljaju da je potrebno još 400 000 radnika kako bi sustav funkcionirao. Čitave industrije u Europi su još uvijek na životu zato što jedan dio radnika iz puke potrebe napušta svoju domovinu da bi radili u Europi. No, radni uvjeti za ove ljude često su sve samo ne pošteni: slabo su plaćeni, podcijenjeni, iskorištavani ili pak žive u nehumanim uvjetima. To se mora mijenjati. Zato se Renovabisov kongres 2022. već bavio temom “radne migracije” te formulirao sedam konkretnih zahtjeva politici, društvu i crkvama u “Münchenskom apelu” kako bi tretman radne migracije bio što pravedniji.

Koliko god Europa od njih imala koristi, radnici migranti nedostaju svojim obiteljima i matičnim zemljama, što samo dodatno otežava ionako loše stanje u istočnoj Europi. 18-godišnji Lilian iz Moldavije u razgovoru za Renovabis također ne vidi perspektivu u svojoj domovini. „Mi ih zapravo obrazujemo i odgajamo samo kako bi oni otišli vani. Ali, što drugo da radimo?“, pita se njegov učitelj.

No, nada je još uvijek živa. Možda će netko od mladih ljudi naći pristojno plaćen posao u svojoj domovini zahvaljujući primjerice upravo kvalitetnom obrazovanju u Salezijanskom centru u Kišinjevu.