Sidro, riba i golubica u ranokršćanskoj umjetnosti

Impresivne freske koje krase katakombe Rima značajno su pridonijele razvoju specifične kršćanske umjetnosti, dok izražajni ikonografski program sarkofaga dodatno obogaćuje ovu simboliku.

Sidro je jedan od najstarijih simbola koji ukrašavaju natpise. Njegova uporaba seže daleko u pretkršćansko doba, kada je bio poznat ne samo pomorcima. Sidro, koje drži brod u luci ili na otvorenom moru, simbolizira nadu i sigurnost, pružajući stabilnost u nesigurnim vremenima.

Ranim kršćanima bilo je prirodno povezati ovu simboliku sa svojim vjerovanjem u Boga i Oca Isusa Krista. Sidro je simboliziralo sigurnost i nadu u Božju prisutnost, posebno u teškim vremenima. Biblijska Poslanica Hebrejima opisuje nadu kao sidro duše. Kasniji kršćanski autori dodatno pojašnjavaju ovu sliku: Bog je slavljen kao sidro svih vjernika u svakoj životnoj oluji.

Natpisi s ovim znakom tematiziraju zajedništvo čovjeka s živim Bogom.

U ranokršćanskim grobnicama znak sidra najčešće se pojavljuje tamo gdje se izražavaju želje za pokojne. Tako se u rimskoj katakombi Priscilla znak sidra nalazi zajedno s uklesanim pozdravnim formulama koje pokojnicima na grčkom ili latinskom jeziku žele “mir”. Taj pozdrav ima svoje korijene u židovskom šalom, a odgovara i novozavjetnom uskrsnom svjedočanstvu, gdje obećanje mira od uskrslog Gospodina najavljuje puninu života.

Jednako staro i temeljno kao simbol sidra je i simbol ribe. Već na početku drugog stoljeća mogu se razaznati različite razine značenja. Pojedina slova grčke riječi “riba” tvore tzv. akrostih koji sažima kršćansko vjerovanje ili se pojavljuje kao slika vjernika koji su ribolovom krštenja izvučeni iz mora zla. Riba može biti slikovni simbol Krista (u snažnoj povezanosti sa zborom vjernika) ili znak Euharistije.

Golubica je također jedan od raširenih simbola ranog kršćanstva.

U prva tri stoljeća najčešće se susreće kao simbol Krista, ali može biti i simbol Duha Svetoga, kako je spomenuto u Novom zavjetu. Golubica također simbolizira mir, što je povezano s biblijskom pričom o Noinoj arki i prestanku potopa. Tertulijan piše da je ona označila kraj potopa; sada se spušta na ljude: “Kao što je nakon vodenih bujica Potopa, kojim je stara pokvarenost isprana, … golubica kao glasnik označila prestanak Božjeg gnjeva, tako se taj glasnik, sada duhovni, prema istom naumu spušta i na zemlju, to jest na naše tijelo, kada se, očišćeno od svojih prijašnjih grijeha, diže iz krsnog kupanja, golubica Duha Svetoga, koja donosi Božji mir, poslana s neba, gdje se nalazi Crkva prikazana kroz Noinu arku.”

Zato je golubica često prikazana s kristogramom i sidrom na ranokršćanskim nadgrobnim pločama, izražavajući čežnju za vječnim mirom.

Ovi simboli – sidro, riba i golubica – ne samo da su ukrašavali ranokršćanske umjetničke radove, već su nosili duboko ukorijenjena značenja koja su pružala nadu, sigurnost i mir vjernicima kroz stoljeća.

Robert Vorholt, profesor je Novog zavjeta na Sveučilištu u Luzernu, Švicarska.