Silvio Berlusconi: javni grešnik i veliki saveznik Crkve

Silvio Berlusconi je trideset godina utjecao na talijansku politiku. Kao poduzetnik zaradio je milijarde. Njegov privatni život je bio na naslovnicama tabloida, a on se često pojavljivao na sudu. Za Crkvu je bio bitan politički saveznik.

Silvio Berlusconi je kao poduzetnik i političar dobio deset priznanja i odličja; posljednje mu je dao papa Benedikt XVI. 11. srpnja 2006. Berlusconi je dobio “Veliki križ” Svete Stolice. Te je godine uspio odraditi petogodišnji mandat u talijanskoj vladi – nešto što nijedan šef talijanske vlade nije uspio prije njega od Drugog svjetskog rata. No, sljedeće izbore je izgubio. Godine 2013. je posljednji put došao na vlast kao premijer – i izdržao je tri godine.

Jedan od razloga njegovih političkih uspjeha bila je kronična razjedinjenost talijanske ljevice s jedne strane te njegov talent za stvaranje neobičnih saveza desnog centra s druge strane. Drugi razlog Berlusconijeva uspjeha bio je njegov prešutni, ali izrazito efikasni savez s utjecajnom Crkvom.

Od 1945. biskupi su prvo javno podržavali izrazito katoličku stranku talijanskih demokršćana, koja je, slično kao HDZ u Hrvatskoj, desetljećima bila vladajuća stranka. No, budući da se “Democrazia Cristiana” razdijelila na nekoliko frakcija te potom i raspala početkom 1990-ih, Crkvi je bio potreban novi saveznik. Strateški mag kardinal Camillo Ruini, predsjednik Talijanske biskupske konferencije od 1991. do 2007., pronašao ga je 1994. u nadobudnom Berlusconiju.

Nije bio najuzorniji katolik u Italiji

Jednom dijelu talijanske javnosti je taj savez bio u startu čudan zato što Berlusconi od svog prvog razvoda i jedinog građanskog braka s glumicom Veronikom Lario nije bio uzoran katolik. On je bio sve suprotno od pobožnog demokršćanskog premijera Giulija Andreottija. Ali odmah nakon svog prvog izbornog uspjeha u svibnju 1994., Berlusconi je tražio kontakt s Crkvom. Novoizabrani premijer posjetio je papu Ivana Pavla II., koji je u to vrijeme bio u klinici Gemelli, uz njegovu postelju i s njim razgovarao gotovo sat vremena.

Politički se zalagao za obranu društvenih normi koje su bile važne i Crkvi. Na društveno-političkom planu uveo je minimalnu mirovinu čime je milijunima neprijavljenih radnika, koji su živjeli u staračkom siromaštvu, osigurao pristojan minimalac.

One velike bitke u obiteljskoj i društvenoj politici u vezi zakona o legalnom pobačaju i razvodu davno su bile završene. U Berlusconijevoj eri najviše se raspravljalo o temama poput surogat majčinstva i eutanazije, ali i o istospolnim brakovima. Po tom pitanju Berlusconi se u Italiji obavezao na politiku Europske unije, s kojom je Crkva mogla živjeti: uvođenje registriranog partnerstva koje se nije poistovjećivalo s “obitelji”, umjetna oplodnja samo unutar braka te pasivna eutanazija.

Biskupi su se zauzvrat suzdržavali od javnog komentiranja Berlusconijevih erotskih eskapada, njegovih problema sa zakonom zbog utaje poreza, korupcije te navodnog poticanja na prostituciju.

Prešutni savez Berlusconija i Ruinija je doveo do toga da se Italija pretvori u jednu od konzervativnijih država EU po pitanju bioetike i obiteljske politike. Aktualna šefica talijanske vlade Giorgia Meloni, s kojom je Berlusconi u listopadu 2022. formirao koalicijsku vladu, nastavila je njegovim putem te ostala odana Crkvi i Papi.

U koaliciji desnih stranaka, koju predvodi Meloni, Berlusconi se nastojao pozicionirati kao jamac liberalno-konzervativnog i proeuropskog kursa. To je bila njegova linija i u Europskom parlamentu, u kojem je djelovao do 2019. do 2022. kao član EPP-a.

Najveći osobni trijumf

Njegov najveći trijumf u kasnoj fazi političkog djelovanja bio je izbor u talijanski Senat, čiji je član bio od listopada. Višegodišnja zabrana obavljanja političkih dužnosti nakon presude za poreznu prevaru 2013. istekla mu je prije tri godine.

Iako je u svojoj posljednjoj životnoj fazi, unatoč brojnim estetskim operacijama, bio teško obilježen i godinama i bolešću, Berlusconi je ponovno uspio. Nakon deset godina pravosudnih peripetija zbog afere “Bunga-Bunga”, konačno je oslobođen od optužbi za promicanje prostitucije. Talijanski Vrhovni sud ga je rehabilitirao oslobađajućom presudom, prema kojoj optužbe nisu dokazane. Berlusconi, koji je tijekom svog života rado govorio o svom progonu od strane ljevičarskih medija i javnih tužitelja, s velikim je zadovoljstvom dočekao odluku Vrhovnog suda.

Posljednje mjesece njegova života obilježili su zdravstveni problemi i odlasci u specijalnu kliniku San Raffaele blizu Milana. Njegovi politički saveznici, ali i pojedini protivnici uputili su mu riječi podrške za što bržim oporavkom. Najvažniji predstavnik Forza Italia u vladi Giorgije Meloni postao je ministar vanjskih poslova Antonio Tajani, koji je de facto preuzeo vodstvo Berlusconijeve stranke.

Ludwig Ring-Eifel (KNA)