Sinéad O’Connor: žrtvovanje na oltaru istine

Kontroverzna irska pjevačica Sinéad O’Connor nedavno je iznenada preminula u svojoj 56. godini života. Njezin život obilježili su glazbeni uspjesi, ali još više životni padovi i krize.

Za Sinéad O’Connor sam prvi put čuo kada sam imao samo šest godina, a da toga nisam bio ni svjestan. Sjećam se da sam tada u tada prilično ruralnom Ljubuškom bio krenuo u prvi razred i vjeroučiteljica, inače časna sestra, ispričala nam je „šokantnu“ priču o nekakvoj mladoj pjevačici u Americi koja je u svom javnom nastupu poderala fotografiju pape Ivana Pavla II. Sjećam se onog dječjeg snebivanja, ali i nedvosmislenog upozorenja časne sestre gdje završavaju svi oni koji uništavaju „svete slike“. Još kao djeca učeni smo da se jasno prestrojimo u grupu kojoj pripadamo. Uvijek je bilo onih kojima se vjeruje i onih koji lažu. Ne samo po kriterijima nacije ili etničke skupine, već nažalost i vjere, s tim da su oni vječito „drugi“ ili „njihovi“ automatski predstavljani kao oni koji su protiv Boga.

Životna priča Sinéad O’Connor, Magde Davitt ili – kako je glasila njezina posljednja promjena imena nakon prelaska na islam – Shuhada’ Sadaqat rijetko je neugodna i srceparajuća priča.

Rođena je i odrasla u katoličkom Dublinu 1966. Roditelji su joj se razveli kada je imala osam godina. Ona je ostala sa svojom majkom, inače uvjerenom katolkinjom, koja ju je svakodnevno zlostavljala i loše tretirala. Šest godina provedenih s majkom ostavilo je na njoj ožiljke koje je nosila cijeli život. Njezin zaštitni znak – obrijana glava – također je imala tužnu pozadinu. „Mojoj majci se nije sviđala kosa moje sestre. Kako sam i ja tada imala dugu kosu, počela nas je predstavljati ljudima kao svoju lijepu kćer i svoju ružnu kćer. I zato sam odrezala svoju kosu. Nisam željela biti ona lijepa kćer.“ Njezin ambivalentan odnos prema religiji također vuče korijene iz djetinjstva i odnosa s majkom. „Nakon što je umrla, skinula sam jedinu fotografiju koju je držala na zidu svoje spavaće sobe: sliku pape Ivana Pavla II.“, opisala je O’Connor ovu bizarnu situaciju nakon majčine smrti 1985.

Teror i trauma koje je proživjela u djetinjstvu u velikoj su mjeri obilježili njezin život.

Zbog bježanja iz škole i uličnih krađa, s petnaest je godina prebačena u katoličku instituciju za problematičnu djecu. No ubrzo prekinula školovanje te se posvetila glazbi. Godine 1990. proslavila se svojom obradom Princeove pjesme „Nothing Compares 2 U“, koja je tada bila najveći hit godine. Kada je objavila svoj prvi album “The Lion and the Cobra”, imala je tek 20 godina. No šira se javnost njezinim temperamentom i beskompromisnošću najbolje upoznala u listopadu 1992. u poznatoj emisiji „Saturday Night Live“.

Sinéad O’Connor je u eteru poderala fotografiju pape Ivana Pavla II. Svoj prilično šokantni nastup završila je riječima: „Borite se protiv pravog neprijatelja.“ Publika je bila toliko šokirana da se u studiju nije mogla čuti ni muha. Nakon ovog performansa, njezina je karijera krenula nizbrdo. Ljudi su je gađali jajima na ulici, palili su njezine CD-ove i ploče i tjerali je s bine. U svojim kasnijim memoarima O’Connor je zapisala: „Uvijek mi je bila namjera uništiti majčinu fotografiju Pape. Ona je predstavljala laži, lažljivce i zlostavljanje. Ljudi koji su pomno čuvali i pazili na takve stvari bili su vragovi poput moje majke. Nisam znala kada, kako i gdje ću je uništiti, ali rekla sam sebi da ću to napraviti kada se pojavi pravi trenutak. Tu fotografiju sam od tog dana pažljivo nosila sa sobom i čekala pravi trenutak, jer nikoga nije bilo briga za zlostavljanu djecu u Irskoj.“ Sama O’Connor je više puta izjavila da ju je zlostavljao jedan svećenik.

Kako je sama više puta naglasila, ona je ovim potezom htjela protestirati zbog zlostavljanja djece i maloljetnika u irskoj Crkvi. Zbog toga je bila suočena sa snažnim otporom istih onih ljudi koji se sada zbog navodne „zaštite djece“ bore protiv tzv. LGBTQ ideologije.

Ona je bila glas svih onih koji su bili žrtve nasilja u obiteljima i crkvenim institucijama te su se zbog tih trauma kasnije u životu teško nosili s posljedicama.

Jer, za razliku od njih, njihovi zlostavljači su uspjeli zatomiti svoje zločine i nastaviti živjeti normalnim životom kao da se ništa nije dogodilo. Na kraju su ostale samo žrtve sa svojim doživotnim zatvorom.

Kasnije joj je dijagnosticiran bipolarni poremećaj te je na svoj 33. rođendan pokušala počiniti samoubojstvo. Prošle godine je pretrpjela vjerojatno najbolniju tragediju u svom životu: njezin sin okončao je svoj život sa samo 17 godina.

Sinéad O’Connor žrtvovala je i svoju karijeru i svoje mentalno zdravlje na oltaru istine. Neovisno o tome zvala se ona Sinéad, Magda ili Shuhada, nadam se da će na drugoj strani pronaći utjehu i mir koje je ovdje na zemlji tako dugo uzalud tražila.

Kulturno-politički tjednik “Express” (04.08.2023)