Söding: Zašto se ostavke jednih biskupa automatski prihvaćaju, a drugih odbijaju?

Thomas Söding primjećuje da ne postoje jasni kriteriji u prihvaćanju (i odbijanju) biskupskih ostavki. Njemački bibličar smatra cijeli postupak “izrazito netransparentnim” te pita zašto još uvijek nema ujednačenih kriterija za sve.

Profesor Söding se nada da bi ostavka biskupa Franza-Josefa Bodea mogla biti „znak novih promjena“. U svojoj kolumni za “Neues Ruhrwort” pohvalio je Bodea kao važnog reformatora te istovremeno pozvao na jasnija i transparentnija pravila za prihvaćanje/odbijanje ostavki katoličkih biskupa. “Zašto je njegova ostavka prihvaćena, a ostavka jednog od najoštrijih kritičara Sinodalnog puta, nadbiskupa Kölna kardinala Rainera Woelkija je još uvijek u limbu? To nema nikakva smisla!”.

Söding je inače potpredsjednik Središnjeg vijeća njemačkih katolika (ZdK) te je, zajedno s Bodeom, bio jedan od potpredsjednika Sinodalnog puta Katoličke crkve u Njemačkoj. Način na koji se papa Franjo ophodi s ostavkama “otvara brojna pitanja i zahtijeva jasne odgovore”, smatra ugledni bibličar. Nakon što je neovisno istraživanje pokazalo da je napravio ozbiljne pogreške u suočavanju sa slučajevima zlostavljanja, način na koji je biskup Bode “prihvatio svoje nesnalaženje u tim delikatnim situacijama” zaslužuje svako poštovanje. No, postoje li i drugi biskupi koji će slijediti Franza-Josefa Bodea ili koji su to već učinili?

Jedan od problema je i jednostrana reakcija Vatikana prilikom podnošenja ostavki: “Procedura je krajnje netransparentna. Nemoguće je da jedan biskup izjavi da više ne može upravljati biskupijom i da sve ostane na tome.” Ovdje očito nedostaje i perspektiva samih biskupija, dodaje teolog. Trebalo bi postati obavezno da “svaki biskup redovito polaže račune svojim vjernicima i, ako je potrebno, da se provjeri uživa li njihovo povjerenje”.

Söding smatra da ne postoji ujednačen kriterij u postupanju pape Franje s ostavkama. Hamburški nadbiskup Stefan Hesse, na primjer, koji je, poput Bodea, podnio ostavku zbog pogrešaka u borbi protiv zlostavljanja, trebao bi ostati na dužnosti. “Slično je bilo i s kardinalom Reinhardom Marxom u Münchenu, iako je sam kardinal priznao da je došao do “mrtve točke”.“

Hesse i Marx su pokazali veliku razinu odgovornosti prema vlastitim biskupijama te podržali Sinodalni put. Teolog dodaje: “Ne može se reći da se reformatori otpuštaju, a da oni koji koče sve procese imaju pravo ostati. Ali još uvijek nam nisu jasni kriteriji odlučivanja po tom pitanju.“

Ova priča iz Osnabrücka bi sada mogla biti “znak za promjene”, naglašava bibličar iz Bochuma. S jedne bi strane i drugi crkveni predstavnici mogli djelovati jednako dosljedno kao Bode i tako jasno pokazati volju za stvarnom obnovom Crkve. S druge strane sada imamo priliku “da se i crkveni puk aktivno uključi u imenovanje novih biskupa, kako je i predloženo na Sinodalnom putu”. Također se nada da će “Papa svojim imenovanjima poslati jasnu poruku podrške sinodalnim procesima”.

Bodeova ostavka u subotu je za mnoge bila iznenađenje. Ostavku je obrazložio prvenstveno vlastitim pogreškama u suočavanju sa seksualnim zlostavljanjima. Istovremeno je naglasio i da mu “sve slabije zdravlje” ne dopušta da svoje biskupske dužnosti u Osnabrücku i u Crkvi u Njemačkoj obavlja još tri godine do svoje 75. godine “na način koji je potreban za tu dužnost.”

U ponedjeljak je glasnogovornik biskupije izjavio da je biskup Bode papi Franji ponudio svoju ostavu već 21. siječnja.

KNA / Katholisch.de