Sveto Trojstvo: vjeruju li kršćani u više bogova?

Prije par godina na konzultacije mi je došao jedan student, za kojeg se kasnije pokazalo da je musliman i da mu je ideja kršćanstva teško prihvatljiva zato što kršćani, kako je on tada mislio, vjeruju u “više bogova”.

Tradicionalna trinitarna formula temeljna je dogma kršćanstva prema kojoj je Bog jedan i trojedin. Ovo je teško shvatljivo ne samo mom studentu islamske vjeroispovijesti, nego i velikom broju kršćana danas.

Pitanje Trojstva izazovno je na mnogo razina. Smatra se previše kompliciranim. Riječ je o jednom od “najstrašnijih” pitanja koje možete postaviti svom vjeroučitelju ili svećeniku. Za mnoge propovjednike je previše apstraktno da bi o njemu govorili starijim vjernicima. To bi nažalost moglo dovesti do pretpostavke da ova tema nije toliko ni važna. Uostalom, Boga štujemo kao jednog i jedinog. Obraćamo mu se u jednini, a ne u množini. U znaku križa pozivamo se na Oca, Sina i Duha, kao što to i inače činimo u euharistiji, ali to se događa na teoretsko-formalnoj razini, na kojoj nema previše poveznica za naš stvarni odnos s Bogom. Posljednje, ali ne i najmanje važno: čini se da vjera u Trojstvo značajno otežava dijalog s monoteističkim sestrinskim religijama, židovstvom i islamom.

No, jedna od propovijedi jednog od najutjecajnijih njemačkih mistika i teologa Meistera Eckharta (1260.-1327.) pokazuje da su se ljudi još i u njegovo vrijeme borili s pitanjima Boga i trojstva. Eckhart piše da se Božjem trojstvu ne čude samo nevjernici, nego da se i vjernici (i učeni i neuki) muče s ovom temom: “Čak i neki svećenici”, kaže Eckhart, “o tome znaju jednako malo kao kamen: oni razumiju tri krave ili tri kamena”. Eckhart pod “svećenicima” vjerojatno misli na profesore teologije. On ovdje problematizira činjenicu da s brojem “tri” asociramo nešto što se može izbrojiti, poput krava ili kamenja. Ali što drugo? Ne možemo si pomoći. Jer čak i ako pretpostavimo da Bog beskrajno nadilazi stvarnost naših života, o njemu ne možemo govoriti ni na koji drugi način, osim pojmovima i slikama iz ovog ograničenog života. Zbog toga, što ističe i Meister Eckhart, o Bogu nikad ne možemo reći ništa potpuno ispravno i nedvosmisleno.

To međutim ne znači da trebamo rezignirano šutjeti. Ako vjerujemo da naš svijet ima nekakve veze s Bogom, onda naši pojmovi i slike ne samo da govore nešto o nama, već i o Bogu. Nakon svoje kritike naivnog shvaćanja Trojstva, Meister Eckhart objašnjava: “No, tko može shvatiti raznolikost u Bogu bez broja i mnoštva, taj uviđa da su tri osobe doista jedan Bog.”

Broj tri slikoviti je izraz činjenice da u Bogu postoje različitost, raznolikost, mnoštvo i bogatstvo odnosa. Božje Trojstvo ne označava tročlanu grupu, nego sveobuhvatnu, integrativnu stvarnost koja, ma koliko bila raznolika, ništa ne isključuje iz sebe, ali opet nije monopolizirajuća, opresivna, trijumfalna ili totalitarna. Ova “trojstvena” stvarnost temelji se na ljubavi koja sve dopušta i sve prihvaća. Upravo zato nam je nauk o Trojstvu dragocjen. Njime se želi još jednom naglasiti da  Bog želi i opravdava našu različitost. Pluralnost je dobra! I dobro je što smo različiti.

Ako život doista dolazi od trojstvenog Boga, onda smisao života, društva, politike, a pogotovo Crkve nije uspostavljanje jedne apsolutne norme koja vrijedi za sve i podvrgavanje njoj, već ostvarenje potencijala naše raznolikosti i različitosti.

Ako priču o Trojstvu pokušamo ovako shvatiti, onda ovdje nije bit u postizanju sklada, jedinstva ili pak ušutkavanju glasova koji odudaraju, već u tome da našim različitim glasovima (uključujući i naša različita vjerska uvjerenja) damo prostora i da učimo jedni od drugih.

Moglo bi se reći da je Bog stalno promjenjiva stvarnost te da samim tim nikako ne može biti nekakva monotona polifonija. Stoga, gdje god nastoji dominirati samo jedan glas, ne može se govoriti o trojstvenom Bogu.