Svjetska sinoda: zajedničko “Pismo narodu Božjem”

Tzv. “Pismo narodu Božjem” bilo je najavljeno za ponedjeljak, ali zbog nesuglasica i navodnih prepirki konzervativaca i progresivaca tek je danas objavljeno.

Svjetska sinoda u Rimu poslala je u srijedu navečer poruku cijeloj Katoličkoj crkvi. U tzv. “Pismu Božjem narodu” članovi Sinode ističu da su tijekom svog gotovo četverotjednog susreta osjećali potporu u molitvama, očekivanjima, pitanjima ali i strahovima vjernika.

Sinoda je iskustvo bez presedana. “Prvi put, na poziv pape Franje, muškarci i žene bili su pozvani, temeljem svog krštenja, da sjednu za isti stol i sudjeluju ne samo u raspravama nego i u glasovanju ove Biskupske sinode”, stoji u tekstu.

Crkva se ne bi trebala fokusirati na sebe

Oko 350 članova Sinode u pismu podsjeća da se njihov susret odvijao “u pozadini krizom opterećenog svijeta čije su rane (…) dale posebnu težinu našim razmatranjima, tim više što su neki od nas došli iz zemlje u kojima bjesni rat”. Ne imenujući pojedine zemlje ili ratove, nastavlja se: “Molili smo za žrtve ubojitog nasilja i nismo zaboravili one koje su bijeda i korupcija natjerali na opasne putove migracije.”

Poziv Crkve je “naviještati evanđelje, ne usredotočujući se na samu sebe, nego stavljajući se u službu beskrajne ljubavi kojom Bog ljubi svijet”. U tekstu se također govori o tekućim nesuglasicama na Sinodi i naglašava: “Sada su izazovi raznoliki, a pitanja brojna.” Sažeto izvješće prvog zasjedanja Sinode “razjasnit će postignute dogovore, istaknuti otvorena pitanja i pokazati kako se može nastaviti rad”.

Da bi to postigla, Crkva mora slušati siromašne, žrtve rasizma i žrtve zlostavljanja, “koji se konkretno i strukturalno zalažu za to da se ovako nešto više ne dogodi”. Osim toga, ona mora “slušati laike, žene i muškarce, koji su svi pozvani na svetost zbog svog krsnog poziva”.

Potpunije uključite riječi i iskustva zaređenih službenika

Kako bi napredovala u sinodskim razmatranjima, Crkva također mora “još više uključiti riječi i iskustva zaređenih službenika”. Spominju se svećenici “čija je sakramentalna služba prijeko potrebna za život cijelog tijela” i đakoni “koji svojom službom izražavaju brigu cijele Crkve za najslabije”.

Crkva također mora dopustiti da je dotakne “proročki glas” redovnika. Pored ostalog mora obratiti pozornost na one koji nisu dijelili njezinu vjeru, ali su tražili istinu. (kna)