Terry Eagleton: Implicitni ateizam

Napredni kapitalistički sustav je inherentno ateistički.

Bezbožan je u svojoj konkretnoj materijalnoj praksi, kao i u vrijednosti i vjerovanjima koja su mu implicitna, ma koliko pojedini njeni pobornici pobožno dokazivali suprotno. Kao takav, on je ateistički na sve pogrešne načine, dok su Marx i Nietzsche ateisti na uglavnom ispravan način. Nije vjerojatno da će društvo pakiranog ispunjenja, upravljane želje, menadžerske politike i konzumerističke ekonomije doprijeti do te dubine na kojoj bi se teološka pitanja uopće mogla propisno postaviti, baš kao što odbacuje politička i moralna pitanja koja u sebi imaju bilo kakve dubine. Koji bi, pobogu, bio smisao Boga u takvom uređenju, osim kao ideološke legitimacije, duhovne nostalgije ili sredstva osobnog ispetljavanja iz svijeta lišenog vrijednosti?

Jedno od mjesta na kojima su takozvane duhovne vrijednosti, istjerane s lica brutalno pragmatičnog kapitalizma, našle utočište jest New Age, koji je upravo onakva karikatura duhovnog za kakvu bi se i očekivalo da će je stvoriti materijalistička kultura. Otprilike kao što ljudi kamena srca plaču na srcedrapateljnu glazbu, tako su oni koji ne bi prepoznali istinsku duhovnu vrijednost ni da im padne u krilo skloni vidjeti duhovno kao sablasno, eterično i ezoterično. To je, usput rečeno, ono što je Marx imao na umu kada je o religiji pisao kao o “duši svijeta bez srca, duhu bezdušnih prilika”. Pod time je mislio da je konvencionalna religija jedina vrsta srca kakvu svijet bez srca može zamisliti, po prilici kao što je posramljujuće prostački humor jedina vrsta komedije koju ljudi lišeni humora mogu cijeniti. Religija koju napada Marx odaje upravo onakvo sentimentalno, bestjelesno shvaćanje duhovnog kakvo bi se i očekivalo od trezvenih materijalista.

Iz: Terry Eagleton, Razum, vjera i evolucija, Refleksije o raspravi oko Boga, Ljevak, Zagreb 2010., str. 46-47.