Tko je unutra, a tko vani?

Bog ne prisiljava. On poziva i trudi se oko svakog pojedinačno. No, našu reakciju na ovaj poziv trebali bismo shvatiti ozbiljno.

Nije lako shvatiti današnju prispodobu o kraljevskom vjenčanju. Na početku sve izgleda doista savršeno. Kralj želi slaviti i šalje pozivnice. Ima li veće časti od toga da te kralj pozove na vjenčanje svog sina? No, da biste doista prihvatili poziv, morali biste dosta toga žrtvovati. Zar nije cijena sudjelovanja u ovoj velikoj svečanosti možda malo previsoka? Zar nemaju ljudi pametnijeg posla?

Ovo je samo prvi dio svadbene drame, a kraljeva reakcija je iznenađujuće brutalna. Sve one koji su odbili i maltretirali njegove poslanike te ih čak i ubili, čeka strašna osveta. Cijeli će grad biti pretvoren u prah i pepeo. Ova se rečenica često promatra kao referenca na uništenje Jeruzalema od strane Rimljana, što je navodno bila Božja kazna za ignoriranje Isusova poziva. No ovo tumačenje je previše površno i nedostatno. Prispodoba je uvijek prispodoba te upućuje na dublje značenje. U davna vremena kraljevi su reagirali okrutno kada bi im bila povrijeđena čast. Što je veličanstvenija fešta, to je veća i brutalnija osveta.

Drugi dio drame počinje netom nakon brutalne osvete. Vjenčanje se ipak održava, ali ovaj put s novim gostima. Dovedeni su “i dobri i zli”. Skraćena verzija današnjeg evanđelja kao da guši poantu ovog odlomka. Nastavak ove prispodobe je prilično iritantan i nepravedan jer čovjek koji se očito nije adekvatno odjenuo za vjenčanje biva izbačen kroz vrata.

Ovo izbacivanje nipošto nije proizvoljno. Zašto su svi ostali gosti prikladno odjeveni, a ovaj ne? Jer su očito imali dovoljno vremena za presvlačenje. Oni su se okupili, ali nisu prisiljeni. Dvorana se malo po malo puni kada su pristigli gosti koji su imali vremena pripremiti se. Prispodoba ne prepričava ovu fazu. Ali sve to ima smisla, ako malo bolje razmislimo. Riječ je o mješovitom društvu koje okuplja i “dobre i zle”. Ovdje se ipak netko ističe. Tko se ne obuče prikladno, time pokazuje da nije došao slaviti te omalovažava kako samog domaćina, tako i ostale goste.

Budući da Isus, prema Evanđelju po Mateju, voli malo preuveličati stvari, ovdje se ne govori o pukom protjerivanju, već i o plaču i škrgutu zuba. Je li ovo automatski asocijacija na pakao? Nipošto. Traumatično iskustvo isključenosti i potreba da to sebi pripišete dovoljno je da osvijetli pozadinu slike. Ako pomislite na hladnu jesensku noć vani ispred svečano uređene sale, na dobrom ste putu.

No, ova prispodoba samim tim još uvijek nije postigla svoj cilj. Najvažnije pitanje glasi: tko su oni unutra, a tko ovi vani? Što ako se ne radi ovdje o dvije različite skupine ljudi, već o borbi unutar svakog čovjeka pojedinačno. “Mnogo je zvanih, a malo odabranih.” Ovom se rečenicom također često zna utjerivati strah u ljude. Ali evanđelje ne plaši; ono daje nadu.

Svatko tko čuje i osjeti Božji poziv, mora biti svjestan da je cijeli život na kocki.

Da sažmem sve: svi su pozvani, ali nitko nema fiksno mjesto u Božjem kraljevstvu. Od Boga nitko nije odbačen. To na koncu opet ovisi o svakome pojedinačno.