Tzv. Mise ozdravljenja za pokojne: Biskupi su konačno progovorili

U Španjolskoj su katoličke skupine povezane s karizmatskim pokretom organizirale tzv. “mise ozdravljenja” za pokojne. Ovu praksu sada su odlučno osudili španjolski biskupi, upozoravajući na pogrešno razumijevanje sakramenata.

U Svetom pismu na nekoliko se mjesta spominje kako grijesi mogu biti prenošeni s jedne generacije na sljedeću. “On kažnjava grijeh otaca na sinovima i unucima do trećeg i četvrtog koljena”, stoji u Knjizi Izlaska (Izl 34,7). Na temelju tih navoda, u nekim slobodnim crkvama, pentekostnim zajednicama i dijelovima karizmatskog pokreta razvila se praksa ozdravljenja obiteljskog stabla ili tzv. molitve za ozdravljenje predaka. Cilj tih molitava je osigurati spasenje duša roditelja, djedova, baka i drugih predaka te ukloniti bolesti koje se, prema ovom vjerovanju, prenose kroz obitelj kao posljedica grijeha prethodnih generacija.

Jasnoća biskupa o misama ozdravljenja

U Katoličkoj crkvi također postoje skupine povezane s karizmatskim pokretom, koji je naglašeno usmjeren na darove Duha Svetoga, duboko osobno iskustvo Boga i snažnu usmjerenost na Bibliju. Ipak, unutar nekih katoličkih karizmatskih zajednica prisutno je vjerovanje u međugeneracijske grijehe i ozdravljenja. To je, prema španjolskim biskupima, ozbiljan problem.

Krajem studenog, španjolska Biskupska konferencija objavila je dokument pod naslovom “Smiluje se od koljena do koljena” (Lk 1,50). U tom dokumentu, koji je izradila Komisija za nauk vjere, biskupi oštro osuđuju prakse poput molitava ozdravljenja za pokojne i misa ozdravljenja. Naglašavaju kako takvi obredi nisu predviđeni u liturgijskim knjigama Crkve te ih stoga ne treba održavati. U svom učiteljskom dokumentu biskupi odlučno pozivaju katoličke karizmatike da se suzdrže od tih obreda jer oni “udaljavaju vjernike od tradicije i učiteljstva Crkve”. Ističu: “Nitko ne može preuzeti na sebe tuđe grijehe.” Grijeh i odgovornost, dodaju, uvijek su osobni i ne mogu se prenositi s jedne osobe na drugu, niti s generacije na generaciju.

Sakramenti i osobna odgovornost

Biskupi podsjećaju na katolički nauk prema kojemu su grijeh i krivnja uvijek osobne prirode. Ovaj stav temelji se i na učenju o istočnom grijehu. Katekizam Katoličke Crkve objašnjava da je istočni grijeh “stanje, a ne čin” (br. 404), te da ga pojedinac “nasljeđuje”, ali ne počinjava. Usto, krštenjem se svaki vjernik oslobađa tog stanja.

Ipak, tijekom 1980-ih i 1990-ih pojedini su katolički svećenici promovirali ideju međugeneracijskih ozdravljenja. Claretinac P. John Hampsch, u svojoj knjizi Ozdravljenje obiteljskog stabla, povezivao je određene bolesti s grijesima predaka te zagovarao molitvene prakse za ozdravljenje. Slično je govorio i svećenik Robert DeGrandis, čija su djela dodatno popularizirala ovu ideju unutar karizmatskog pokreta.

U dokumentu biskupi izražavaju zabrinutost da takve prakse “potkopavaju osobnu odgovornost za grijeh i ljudsku slobodu, što može narušiti odnos s Bogom”. Također upozoravaju kako takva tumačenja dovode do pojednostavljivanja i iskrivljavanja katoličkog razumijevanja sakramenata, posebno krštenja i euharistije. Istodobno, biskupi pokazuju razumijevanje prema vjernicima koji se uključuju u te molitvene obrede iz dobrih namjera, želeći olakšati ljudsku patnju. Međutim, upozoravaju da povezivanje sakramenata s elementima nespojivima s katoličkom vjerom vodi opasnom sinkretizmu.

Poziv na tradiciju i molitvu

Biskupi predlažu povratak tradicionalnim katoličkim praksama, poput molitava za pokojne i naručivanja misa za njihov pokoj, što se ne smije brkati s praksama međugeneracijskih ozdravljenja. Karizmatska obnova u Španjolskoj već je pozdravila jasnu uputu biskupa, nazvavši je potrebnom za zaštitu vjernika od ovih devijacija. U izjavi za magazin Vida Nueva objavili su kako će dokument prihvatiti “u poniznoj poslušnosti” te da će se moliti za njegovo provođenje u svim zajednicama karizmatskog pokreta u Španjolskoj.

Zaključak

Dokument španjolskih biskupa naglašava važnost osobne odgovornosti, pravog razumijevanja sakramenata i vjernosti crkvenoj tradiciji. Upozorava na opasnost miješanja katoličke vjere s praksama koje nisu u skladu s naukom Crkve. Istodobno, prepoznaje potrebu za pastoralnom brigom prema vjernicima koji iskreno traže duhovnu pomoć. Ovaj stav podsjeća na temeljnu poruku kršćanske vjere: Božja milost dar je koji nas oslobađa, ali ne oslobađa nas odgovornosti za vlastite postupke.

Roland Müller / katholisch.de