Ukrajinski teolog Hovorun: Šutnja o ratu je nemoralna

Pravoslavni svećenik i profesor ekleziologije Cyril Hovorun objašnjava zašto nije mogao šutjeti o ratu.

Kako je rat u Ukrajini eskalirao, njegove su kritike postajale sve oštrije. Tada je došlo do prekida odnosa s Ruskom pravoslavnom crkvom – drugim riječima: krajem rujna suspendiran je iz svećeničke službe. Na poziv riječkog nadbiskupa Mate Uzinića, u srpnju 2022. godine ukrajinski teolog i svećenik Cyril Hovorun bio je jedan od predavača na Mediteranskim teološkim susretima u Lovranu. U razgovoru za katholisch.de govorio je o svojim iskustvima i zašto je Ruska pravoslavna crkva mogla spriječiti rat u Ukrajini. 

Gospodine Hovorun, dugo ste blisko surađivali s ruskim pravoslavnim patrijarhom Kirilom I., ali sada ste suspendirani. Je li vaša kritika sustava razlog tome?

Hovorun: Pretpostavljam da je tako. Od 2012. godine više sam puta u raznim publikacijama i predavanjima kritizirao ideologiju “ruskog svijeta”, odnosno bezuvjetni primat ruskog na području bivšeg Sovjetskog Saveza. Pokušao sam upozoriti patrijarha na opasnosti te ideologije, ali on nije htio slušati. Da mu dam posljednje upozorenje, odlučio sam dati ostavku na sve svoje položaje u crkvenoj upravi i posvetiti se akademskom radu u raznim zemljama. To je bilo u veljači 2012. Kako je rat eskalirao u veljači 2022., tako je i moja kritika postajala oštrija. Vlastitim sam očima vidio razaranje, smrt i patnju koju je ova ideologija donijela Ukrajincima. Nisam mogao šutjeti.

Nedavno su se svjetski mediji zainteresirali za vašu suspenziju. Blog “Il Sismografo”, koji se čita i u Vatikanu, prenio je vijest u kojoj stoji da podržavate i surađujete s “šizmaticima”. Mislite li da Moskva ima utjecaja na određene narative u Vatikanu?

Hovorun: Po mom mišljenju, rat u Ukrajini ne ostavlja mjesta sumnji tko je žrtva, a tko agresor. Zbog toga je papa Franjo jasno stao na stranu žrtava u ovom ratu. No, čini se da među nekima u Vatikanu još uvijek postoje dvojbe oko toga tko je agresor u ovom ratu. Ovi se možda vode teorijama zavjere da su neke “zle sile” na Zapadu izazvale ovaj rat i žele ga nastaviti do “posljednjeg Ukrajinca”. Takve teorije zavjere zanemaruju volju i sposobnost ukrajinskog naroda da djeluje, kao da su oni samo figure na šahovskoj ploči koji ne mogu sami odlučivati.

Više puta ste istaknuli potporu Pravoslavne crkve ratu. Što bi bilo s ratom da je Ruska pravoslavna crkva imala drugačiju ulogu?

Hovorun: Sasvim je moguće da do rata ne bi došlo bez ideološkog doprinosa Ruske pravoslavne crkve. Obično objašnjavam da je formula za rat u Ukrajini: ideje plus oružje – upravo tim redoslijedom. Ideje su bile prve. Datiraju iz stoljeća kada su Rusi vjerovali da imaju posebnu misiju od Boga da spase čovječanstvo. Kada je Putin 2000. godine postao ruski predsjednik, nije imao takve ideje. Tek je pod utjecajem Kirila došao na takve ideje 2012. godine. Drugim riječima, Ruska pravoslavna crkva je dala ideje, a Kremlj oružje. U kombinaciji su omogućili rat u Ukrajini.

Često ste sumnjali da velika većina Rusa podržava ovaj rat, gotovo 90 posto. Odnosi li se to i na članove Crkve?

Hovorun: Ne postoje pouzdani sociološki podaci koji pokazuju koliko Rusa, a koliko pravoslavaca među njima podržava rat. Po mojoj procjeni, ogromna većina Ruske pravoslavne crkve podržava ovaj agresorski rat. Ali postoje i podjele: za mnoge od njih način na koji Putin ratuje nije dovoljno agresivan. Oni žele više razaranja. Njihov heroj bio je šef Wagnerove grupacije Jevgenij Prigožin, koji je poginuo u avionskoj nesreći. Ova skupina čak ima sljedbenike među crkvenim vođama. Druga skupina pokazuje apsolutnu lojalnost Putinu, u koju spada i moskovski patrijarh. Zatim postoji manjina koja je protiv rata. Ne znam kolika je, ali većina je pasivna u negativnom odnosu prema ratu. Šute, čak i ako imaju drugačije mišljenje. Ali to je vrlo mala skupina.

Što će biti nakon rata?

Hovorun: Za većinu zagovornika među ruskim pravoslavcima, rat je svetinja. Zato će u to vjerovati i nakon Putinova poraza, a to je pak problem za razdoblje nakon rata. On će se nastaviti u glavama mnogih ruskih pravoslavaca. To je problem za susjede Rusije, koji su i dalje ranjivi na novu rusku agresiju. Rusko društvo i Crkva moraju promijeniti svoju perspektivu na ono što se dogodilo, inače će uvijek ostati dio problema.

Razgovarao: Mario Trifunović