Uspon novog kardinala América Aguiara: heretik ili maverik?

Papa Franjo je još jednom iznenadio katolički svijet tako što je prošle godine mladog pomoćnog biskupa Lisabonskog patrijarhata imenovao u Kardinalski zbor.

U Portugalu se inače lisabonski patrijarh odnosno nadbiskup proglašava kardinalom, kako prema tradiciji tako i prema buli Klementa XII. iz 1737. (“Inter praecipuas apostolici ministerii”), koja propisuje da bi lisabonski nadbiskup trebao biti imenovan kardinalom na prvom konzistoriju nakon svog imenovanja. No, imenovanje pomoćnog biskupa u Kardinalski zbor iznimna je rijetkost čak i prema Franjinim standardima, a u Lisabonu čin bez presedana.

Tko je dakle biskup Américo Aguiar, lisabonski pomoćni biskup i budući kardinal Katoličke crkve? Što njegov kardinalski šešir znači za njegovu budućnost te za ulogu Portugala u Crkvi?

Je li novi kardinal doista heretik?

To možda i nije uobičajeno pitanje koje biste postavili “princu Katoličke crkve”, no riječ je o prilično aktualnoj temi. Pitanje je krenulo iz tradicionalnijih i konzervativnijih krugova zbog Aguiarove izjave iz nedavnog intervjua za portugalsku javnu televiziju o nadolazećem Svjetskom danu mladih.

“Mi ne želimo obratiti ove mlade ljude”, rekao je Américo Aguiar voditelju. Kao i inače u ovakvim situacijama, riječ je o izjavi izvučenoj iz konteksta. Cijeli intervju na portugalskom je dostupan i lako se može provjeriti da je Aguiar nastavio svoju misao, u kojoj je naglasio da je poziv na sudjelovanje na Svjetskom danu mladih upućen svim mladim ljudima, a ne samo katolicima. Tijekom telefonskog razgovora za američki The Pillar, biskup je pokušao objasniti svoju izjavu.

“Od prvog izdanja Svjetskog dana mladih pape pozivaju sve mlade ljude na međusobni susret, na susret s papom, ali i na iskustvo živog Krista. To je ono što želimo da se dogodi i ovdje i to je ono što sam pokušavao objasniti”, istaknuo je biskup Aguiar.

“Cilj je da se svaka osoba nakon odlaska kući osjeti pozvanom na obraćenje odnosno da bude bolja osoba i da donosi odluke za svoj život po pitanju vlastitog poziva, obitelji, posla i različitih životnih projekata, i to obilježeni iskustvom susreta s drugim mladim ljudima koji žele svjedočiti živog Krista.”

“Ali”, naglasio je novoizabrani kardinal za The Pillar”, “Svjetski dan mladih ne vidim kao priliku za aktivni prozelitizam, kao pokušaj obraćenja svih onih koji se tu slučajno nađu.”

“Razumijem da je ova moja rečenica, izvučena doduše iz konteksta, mogla izazvati nekakvu nedoumicu i tako se protumačiti na sasvim pogrešan način.”

“U protekle četiri godine imali smo jedan zajednički slogan: svjedočiti za živoga Krista i da ovo bude susret sa živim Kristom. No, ako ljudi čuju samo ono što žele čuti, što ja onda mogu učiniti?”

Kakve god bile njegove namjere, imenovanje novog kardinala izazvao je dizanje obrva ne samo u Portugalu nego i u ostatku svijeta. No, dok neki sugeriraju da je mladi biskup neka vrsta progresivnog maverika, kojeg je papa Franjo stvorio iz ničega, biskup Américo Aguiar ima iza sebe i karijeru i rezultate. Prvi ga je prepoznao sadašnji lisabonski patrijarh Manuel Clemente, koji u Portugalu slovi kao umjereni konzervativac i duboko duhovan čovjek.

Političar u talaru

Kritičari Aguiarova izbora u Kardinalski zbor također su ukazivali na činjenicu da je Aguiar prije (kasnijeg) ređenja bio lokalni gradski vijećnik i član Socijalističke partije u sjevernom gradu Matosinhosu te da je nekoliko godina radio u Gradskoj upravi Maie.

Da bismo to pošteno razmotrili, bitan je kontekst. Politički socijalizam u Europi više nema iste konotacije i stigmu kao u SAD-u ili bivšim socijalističkim državama (jugo)istočne Europe, odakle zapravo i dolazi većina kritika. Portugalski kontekst je još specifičniji. Kada je Aguiar bio politički aktivan, Socijalistička partija u Portugalu imala je katolički background. Dobro je napomenuti da i sadašnji generalni tajnik UN-a António Guterres potječe iz jednog takvog kružoka. Nitko nije dovodio u pitanje to što je Guterres istovremeno i socijalist i uvjereni katolik. Biskup Aguiar nikad nije skrivao svoju političku pozadinu i karijeru. Čak štoviše… Više je puta naglasio da je ponosan na to.

“Uvjeren sam da je javna služba obaveza svih nas. Politika je plemenito zanimanje i kao takva bi trebala biti predstavljena mladima”, rekao je biskup Américo Aguiar.

Možemo čovjeka izvući iz politike, ali jako je teško izvući politiku iz čovjeka. Aguiar je u Portugalu itekako poznat po svojoj političkoj mudrosti. U određenoj je mjeri svoje umijeće koristio dok je upravljao pripremama za nadolazeći Svjetski dan mladih u Lisabonu – najveći javni događaj u portugalskoj povijesti. Biskup se nasmijao kada ga je Pillar upitao laska li mu ili ga vrijeđa kada ga ljudi nazivaju “političarom u talaru”:
“To sve ovisi kojim tonom to govore.”

Prijateljski raspoložen prema medijima

Jedna od najpoznatijih karakteristika biskupa Aguiara je lakoća s kojom se nosi s medijima, osobito u kriznim trenucima. Kada je patrijarh Manuel u susretu s novinarima katastrofalno iskomunicirao rezultate izvješća o seksualnom zlostavljanju maloljetnika od strane svećenika u Portugalu, u javnosti su osvanuli naslovi da svećenici pedofili u Lisabonu neće biti maknuti sa svojih funkcija. Skandal je trajao pet dana, sve dok se Aguiar nije susreo s novinarima te izgladio ovaj nepotrebni nesporazum.

Slično tome, kada se javnost okomila na Svjetski dan mladih zbog cijene pozornice za završnu misu s papom Franjom, koja je prvotno procijenjena na 4,2 milijuna eura, situacija je ključala danima, prije nego što se Aguiar vratio u Portugal s putovanja i sazvao konferenciju za medije, na kojoj je izjavio da nitko nije šokiraniji cijenom više od njega te da će organizatori učiniti sve da se spusti cijena radova, što im je i uspjelo za više od milijun eura.

Aguiar je također poznat po svom suptilnom smislu za humor. U razgovorima s novinarima uvijek se smiješi, novinare naziva njihovim osobnim imenima te u medijskim nastupima nikad ne djeluje agresivno ili defenzivno. Također je iznimno komunikativan, zbog čega ga je ponekad teško prekinuti, što je vrlina koju često koristi kako bi usmjerio razgovor u svom smjeru.

Ali druga strana medalje je ta što, nakon što Aguiar počne govoriti, zna nerijetko izreći stvari bez prethodnog promišljanja. To bi moglo objasniti i ovaj navodni skandal da Aguiar “ne želi obratiti mlade Isusu”.

Meteorski uzlet

Neki svećenici u Lisabonu rekli su da je jedna od mana Aguiarova načina komuniciranja ta da on ponekad ostavlja dojam površnosti. Dok šale i osmjesi mogu dobro proći na javnoj televiziji i tijekom kratkih susreta, neki kritičari smatraju da je takav način komunikacije u ozbiljnijem kontekstu (kao što je primjerice propovijed) neozbiljan ili površan. I svećenici i laici u Lisabonu potvrdili su za The Pillar da, kako su imali priliku upoznati biskupa u ovih nekoliko godina, Aguiar ne ostavlja dojam kontemplativca. No, gotovo svi koji ga poznaju slažu se da je on čovjek za odrađivanje posla i da je to najvjerojatnije razlog njegova meteorskog uspona.

Aguiar je zaređen za svećenik prije 22 godine, kada je imao 28 godina, a biskup je tek četiri godine. U aktualnom sazivu Kardinalskog zbora samo su dva čovjeka brže od Aguiara napredovala od ređenja do dobivanja kardinalskog grimiza: kardinal Dieudonné Nzapalainga iz Banguija (Srednjoafrička Republika) zaređen je s 31 godinom, postao je biskup s 45 i kardinal s 49; samo 18 godina nakon ređenja. Kardinal Giorgio Marengo, apostolski prefekt Ulaanbaatara (Mongolija), proglašen je “princem Crkve” s 48 godina – 21 godinu nakon ređenja, i to samo dvije godine nakon što je postao biskup. Unatoč njihovim osobnim kvalitetama, Nzapalaingino i Marengovo uzdizanje u Kardinalski zbor može se djelomično objasniti nastojanjem pape Franje da periferije budu bolje zastupljene u središnjim institucijama Crkve, kao što smo nedavno objasnili u analizi za Točka Zarez te da Kardinalski zbog bude internacionalniji i raznolikiji. No čini se da se ovo obrazloženje ne odnosi na América Aguiara ili na Portugal.

Papa Franjo i Portugal

Mala europska država od 10 milijuna stanovnika kao što je Portugal nikada nije imao toliko kardinala kao danas. Od sljedećeg konzistorija Kardinalski zbor će imati šestoricu portugalskih kardinala, od kojih četvorica mogu birati i biti birani za papu. Ako primjerice usporedimo zemlje poput Austrije i Belgije, koje imaju otprilike stanovnika kao i Portugal, one imaju po jednog kardinala.

Španjolska primjerice ima dvostruko više kardinala od Portugala, ali isto tako i četiri puta više katolika; Njemačka, s populacijom osam put većom od portugalske te 20,9 milijuna katolika, ima šest kardinala, od čega samo trojica mogu sudjelovati na konklavama. Brazil kao najveća katolička zemlja na svijetu s 21 puta većim brojem stanovnika od Portugala, ima osam kardinala, od kojih šestorica imaju pravo birati papu. Zanimljivo je dodati da Irska od 2007. nema kardinala dok Australija i Hrvatska još uvijek čekaju na ovu čast.

Čini se da se Papina naklonost Portugalu vidi i iz njegova planera. Za manje od mjesec dana Franjo će otputovati na Svjetski dan mladih u Lisabon, što je njegov drugi posjet Portugalu kao pape, dok tek treba posjetiti Španjolsku, Njemačku, Austriju ili Ujedinjeno Kraljevstvo. Franjo je primjerice Francusku posjetio samo jednom i to kako bi otišao u zgradu Europske unije u Strasbourgu.

Lisabon ili Rim? Pastir ili pas ovčar?

Dok nova portugalska zvijezda nastavljati sjati u Rimu, postavlja se pitanje što bi papa Franjo mogao imati na umu za biskupa (i novog kardinala) América Aguiara?

U Lisabonu se već spekulira o biskupovoj budućnosti nakon završetka po svemu sudeći već sada uspješnog Svjetskog dana mladih. Patrijarh Manuel ubrzo puni 75 godina i nije baš najboljeg zdravlja. Manuel je već jasno dao do znanja da neće još dugo biti na službi. U tom se kontekstu Aguiar čini kao prirodni nasljednik. Jer Manuel Clemente je bio prvi koji je, dok je još bio biskup u Portu, uzeo Aguiara pod svoje, osiguravši njegov premještaj u Lisabon ubrzo nakon što je postavljen za patrijarha Lisabona. Zatim ga je imenovao i pomoćnim biskupom u Lisabonu. Logično je pretpostaviti da bi Aguiar mogao biti prirodni kandidat za ubrzo ispražnjenu lisabonsku stolicu. No prerano je govoriti o tome. Jer, koliko god Aguiar možda bio šarmantan i ugledan u javnosti, još se uvijek nije jasno profilirao u Crkvi u Lisabonu.

“Kada je imenovan za pomoćnog biskupa, uputio je pismo svima nama svećenicima. I većina nas je pomislila: “Što on misli tko je? Pa on nije naš nadbiskup.”, izjavio je jedan mladi svećenik za The Pillar.

The Pillar je razgovarao s nekoliko svećenika, od mladih i konzervativnijih do starijih i liberalnijih, i nitko nije bio oduševljen idejom da bi im Aguiar jednog dana mogao biti nadbiskup, navodeći njegov nedostatak pastoralnog iskustva – u 22 godine samo je dvije godine bio župnik – i njegovu navodno površnu duhovnost. Jedan svećenik je to ovako rekao: “Ako on bude doista postavljen za patrijarha [Lisabonskog], onda to mora biti Božja volja, jer to nitko od nas sigurno ne želi.“

Na pitanje smatra li da mu je nedostatak pastoralnog iskustva prepreka, Aguiar odgovara: “Istina, bio sam samo dvije godine župnik. Ali što sam radio ostatak svoje službe? Stekao sam drugu vrstu iskustva: bio sam pas ovčar koji je služio pod četiri različita biskupa. A uloga pastira, koji ide ispred svog stada, nije važnija od uloge psa ovčara koji ovce drži na okupu.” Njegov odgovor možda ilustrira zašto ga lokalni svećenici baš i ne vole te zašto je dogurao ovako daleko.

Aguiarova odanost nadređenima

Kao netko tko odrađuje poslove i tko je nepokolebivo odan svojim nadređenima, od Aguiara se često traži da radi poslove koje nitko drugi ne želi. I u Crkvi, u kojoj dobar menadžment i nije tako prisutan, od njega se sada očekuje da obnaša više (različitih) uloga. Prije nego što je zamoljen da preuzme organizaciju Svjetskog dana mladih, Américo Aguiar je već bio izvršni predsjednik medijske grupe u vlasništvu Crkve, inače jedne od najvećih u zemlji, koju je vodio kroz teške, ali nužne reforme. Donedavno je bio i glavni čovjek Biskupske konferencije za rješavanje slučajeva seksualnog zlostavljanja: riječ je o ulozi koje se mnogi boje, ali on se pokazao znatno agilnijim i boljim od većine svojih kolega u portugalskom episkopatu.

Jedan drugi lisabonski svećenik rekao je da on smatra da čak ni Américo Aguiar ne želi postati lisabonski nadbiskup.

“On je dobar u odrađivanju važnih poslova i patrijarhatu je doista potrebna reforma, ali patrijarh mora biti više od reformatora. Aguiar je svjestan da se neće usrećiti kao patrijarh. Svećenstvo nije uz njega, kao ni većina vjernika, što znači da će biti u problemima od samog starta. Možda je imao ambiciju postati patrijarh da bi dobio kardinalsku titulu, ali sada to više nije potrebno”, istaknuo je svećenik.

Vrijeme je Aguiarov saveznik

Lokalno nezadovoljstvo zbog mogućnosti da bi Aguiar mogao preuzeti nadbiskupiju stiglo je i do Rima. U novije vrijeme kruže informacije da je Américo Aguiar zapravo ispao iz utrke za novog nadbiskupa te da se njegovo ime nije našlo čak ni na terni (op. a. kratki popis od tri kandidata s kojeg papa tradicionalno bira buduće biskupe). Ako je to slučaj, onda je najvjerojatniji scenarij neka pozicija u Rimu, vjerojatno povezana s organizacijom velikih događaja poput Svjetskog dana mladih i sl. No jedno je sigurno za Aguiara: papa Franjo ga cijeni i dovoljno mu vjeruje da je zbog njega prekršio stari običaj kako bi ga proglasio kardinalom. Njegova neposredna budućnost je u Franjinim rukama i uskoro bi se mogla otkriti.

Dok nitko ne govori o biskupu Aguiaru kao budućem papi, budući kardinal Aguiar imat će nešto više od trideset godina glasačkih privilegija u Kardinalskom zboru. Sa svojom sklonošću politici i menadžmentu – a posebno ako bude premješten u Rim – kardinal Aguiar bi mogao igrati važnu ulogu u oblikovanju Crkve u godinama koje slijede.