VAR farsa i praktična teologija

Najzanimljivijim dijelom cijele priče smatram reakciju krovne hrvatske nogometne organizacije i većeg dijela hrvatskih medija na snimke koje su došle do javnosti.

Ako pratite američku late-night komediju, znat ćete da je jedna od najuspješnijih emisija iz tog programa „Last Week Tonight“ s Johnom Oliverom na HBO-u, zbog čijeg su uspjeha na nagradama Emmy voditelji ostalih emisija uspjeli izboriti stvaranje odvojene kategorije koja bi taj show izdvojila od drugih, budući da je od svog nastanka ona u nekoliko kategorija osvojila čak 28 navedenih nagrada.

Nekoliko emisija tog popularnog showa je posvećeno čelnoj nogometnoj organizaciji FIFA-i, a u još nekoliko epizoda ona se spominje u kraćim segmentima. U prvoj epizodi, posvećenom Svjetskom prvenstvu u Brazilu, u uvodnom segmentu John Oliver prikazuje primjere izjava ljudi koji nogomet nazivaju religijom. Voditelj dalje tvrdi da nogomet ne samo da jest religija nego da je pri tom organizirana religija. I, kako to obično biva, tu nastaje problem. Krovna nogometna organizacija, „Vatikan nogometne religije“ korumpirana je od vrha do dna. Ovaj članak nema ni približno dovoljno prostora da navede samo najveće skandale vezane uz FIFA-u niti je to ovdje neophodno, ako Vas to zanima, od tih podataka ste udaljeni otprilike dva unosa u dostupnu Vam tražilicu.

Kao podružnicu te svjetske nogometne organizacije, HNS zadnjih dana potresaju skandali vezani uz sudačku organizaciju, koja je, ironično, zadužena za dijeljenje pravde i brige oko liturgije nogometne religije, to jest oko pravila nogometne igre.

Prije nekih tjedan dana u javnost su procurile snimke komunikacije sudaca u tzv. VAR sobi s nekoliko utakmica prve Hrvatske nogometne lige, HNL-a. Te snimke su samo potvrdile ono što su svi – pa i rubni – pratitelji hrvatskog nogometa već znali – sudačka komisija je nepravedna. Ovdje ne možemo ulaziti u mogućnost tog da je ona svjesno nepravedna na štetu određenog kluba ili u korist nekog drugog, ali možemo sa sigurnošću utvrditi da je u namjeri da pokrije svoje pogreške ta organizacija na čelu sa šefom sudačke organizacije u više navrata lažno prikazivala određene sporne situacije iz pojedinih utakmica. Pokazalo se između ostalog da je to pretvaranje išlo čak i do te mjere da je jednom prilikom (koliko nam je poznato) napravljen lažni snimak komunikacije sudaca kako bi se pokušalo prikriti pogrešku koja je ozbiljno oštetila jedan klub u utakmici, čiji bi značaj tek na kraju sezone mogao doći na vidjelo. Također se pokazalo da je u nekoliko navrata šef spomenute organizacije lagao o postojanju snimaka koji potvrđuju sporne sudačke odluke, iako o postojanju takvih snimaka nema govora.

Međutim, ovdje se nećemo dalje baviti ni tom tematikom. Sve o tom ste mogli pročitati na bezbroj hrvatskih portala u proteklo vrijeme.

Najzanimljivijim dijelom cijele priče smatram reakciju krovne hrvatske nogometne organizacije i većeg dijela hrvatskih medija na snimke koje su došle do javnosti.

Naime, stav sudačke organizacije, predsjednika HNL-a i poltronskih medija sveo se na grubu osudu onog tko je omogućio da te snimke dođu do javnosti. Danima se pokušavala stvoriti moralna panika oko te ilegalne radnje otuđivanja i puštanja u javnost snimaka koji su prokazali stvarno stanje hrvatskog nogometa. Predsjednik HNL-a i – sad već bivši – šef sudačke organizacije danima šalju prijetnje nepoznatom zviždaču o oštrim sankcijama koje će ga snaći jednom kad se otkrije tko je. Hrvatski sportski mediji su dobrim dijelom dali priliku navedenima da iznesu svoju stranu priče u kontekstu VAR skandala, koji su oni pokušali izokrenuti naglavačke i kao glavni problem predstaviti puštanje snimaka u javnost i navodno manipuliranje istima kako bi ih se prikazalo u negativnom svjetlu. Šef sudačke komisije je podnio ostavku, ali hrvatska nogometna javnost ne očekuje puno više od toga, jer odgovorni ljudi ne snose posljedice i ta je ostavka prikazana kao rezultat prijetnji sigurnosti navedenom a ne kao logičan potez nakon svih laži i manipulacija.

To je točka u kojoj priča o nogometu dobiva širu društvenu i kulturološku relevantnost.

Čini se kako u našoj zemlji, ali u  našoj kulturi još uvijek opstaje mentalitet koji veći problem vidi u onom tko zlo zapaža i iznosi na vidjelo negoli u samom zlu.

Biti zviždač u nas je jednako što i biti cinker, Juda, izdajica i sl. Tako se u praksi uporno pokazuje da najgore prolaze oni koji zlo ne mogu previdjeti i prešutjeti, dok je ključ uspjeha prikrivanje i pokrivanje zla, pod opravdanjem višeg dobra. U jednom se trenutku zla nakupi toliko da se čovjek zapita služi li ta organizacija više dobru ili zlu, ali ona barem (prividno) zadržava svoju neokaljanu sliku prema javnosti.

Ne želim ovdje potpuno izjednačavati sve navedeno sa stanjem u Katoličkoj crkvi (u Hrvatskoj i svijetu), ali nemoguće je ne uočiti neke paralele. Kao što postoje poveznice između nogometa i religije, tako postoje i paralele između krovnih organizacija u tim institucijama. Postoje i pozitivni aspekti i jednog i drugog, i jedno i drugo čovjeku pružaju osjećaj pripadnosti, daju osjećaj više svrhe i odmor od muka svakodnevice.

Institucije su tu da pruže okvir za ostvarivanje tih sasvim prirodnih i ljudskih potreba, problem nastaje kada one zlorabe svoj položaj regulatora tih djelatnosti i počinju posezati za moći nad svojim podložnicima.

Još veći problem nastaje kada propitivanje tih institucija postaje kriminalizirano ili moralno proskribirano, jer tako nastaje atmosfera korupcije i prikrivanja.

Prisjetimo li se reakcije određenih krugova u katoličkoj crkvi – od hijerarhije do vjernika laika – na pedofilske skandale, možemo primijetiti neke slične fenomene kao i u slučaju VAR skandala u hrvatskom nogometu. Umjesto da se fokus stavi na zlo pedofilije i pogrešne mehanizme nošenja s tim zlom, u želji da zaštite Crkvu, mnogi su najveći problem vidjeli u medijima koji su te podatke iznijeli pred oči javnosti. Kao da su svi zaboravili Kristov princip o istini koja će nas osloboditi. Slika Crkve je postala važnija od realnog stanja. Problem se nije vidio u prikrivanju nego u otkrivanju. Kada su podaci dospjeli do javnosti, trebalo je puno, pa i previše, godina da se počne djelovati da se zlo sreže u korijenu, jer se previše pažnje usmjerilo na sukobe s onima koji su te podatke iznosili na vidjelo javnosti.

Ono što ostaje zaboravljeno u cijeloj priči je koliki su konkretni pojedinci morali stradati od zla i posljedica prikrivanja zla da bismo danas bili gdje danas jesmo s određenim negativnim fenomenima.

Možemo se samo nadati da zbog trenutačnog VAR skandala neće nastradati previše onih koji iznose istinu da bi ta istina imala snagu donijeti korijeniti promjene.

Praktična teologija? Vjera ne živi u izdvojenom balonu, religija nije rubni fenomen rezerviran za nečiju sobu. Religija živi na nogometnim i inim stadionima i moralno ponašanje nije ograničeno na bračni krevet. Reakcija društva na ovakve pojave otkriva stupanja utjecaja religije na kulturu njegovih članova.