Zaboraviti na sebe

Kada se sluša i čita današnje Evanđelje, onda ne iznenađuje previše da je Isus bio prilično radikalan za svoje suvremenike.

“Težak je ovo govor. Tko to može slušati?” – bila je ona trezvenija reakcija Isusovih slušatelja (i sljedbenika) nakon onog početnog oduševljenja i euforije.

Isusov govor o samoodricanju i križu ne zvuči ni ljudima našeg vremena ništa blaže ili lakše. Postavlja se pitanje kako pronaći pravu mjeru između apsolutne posvećenosti Božjem kraljevstvu i prijeko potrebne brige o samom sebi?

Zamislimo jednog mladića koji klekne pred svoju djevojku i kaže joj: „Udaj se za mene da produžim svoj životni vijek!“. Na prvu zvuči čudno, ali mladić je sasvim u pravu. Jer – statistički gledano – ljudi u partnerstvu imaju dokazano nešto duži životni vijek od onih koji žive sami. No, ovako formulirana bračna ponuda u startu je osuđena na neuspjeh. Zar ne bi bolje bilo da je svoju prvotnu namjeru drugačije izrekao: „Udaj se za mene i usreći me!“? Ovo definitivno zvuči uvjerljivije. Ali čini li ga ovakva formulacija manje sebičnim? Ima li prosac, osim svoje, na umu i sreću svoje djevojke? Zar nije ovdje riječ o osobnoj dobrobiti kao cilju, možda čak i na štetu druge osobe? Nedostaju današnje Isusove riječi koje se de facto protive ovoj potrebi za samoostvarenjem. Ovo je primjerice i više nego jasno: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.“ (Mt 16,24). Današnje evanđelje ne obećava osobnu sreću te – na prvu – ne vodi samoostvarenju.

Naprotiv, ovdje se traži samoodricanje, potpuno predanje Božjem kraljevstvu, nesebična ljubav prema bližnjemu, i to bez želje i namjere da se nešto zauzvrat dobije. Ne bi li dakle idealna bračna ponuda trebala u potpunosti biti usmjerena na sreću druge osobe – bez namjere da i sami u tom braku doživite nekakvu sreću?

No ovakvom čitanju (i tumačenju) današnjeg Evanđelja s razlogom postoji velik otpor. Oni šokirani bi rekli: „Ovo ne odgovara slici Boga koji želi život; ovo je čisto moraliziranje te samom životu suprotstavljena karikatura Evanđelja. Ni nastavak Isusova citata nimalo ne olakšava situaciju: „Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga.“ (Mt 16,25).

Stručnjaci za Sveto pismo, kao što je Walter Rebell, ističu da se ovaj evanđeoski odlomak ne odnosi (samo) na mučeništvo. Dakle, današnje Isusove riječi ne znače: „Ako daš svoj život za mene, zauzvrat ćeš dobiti vječni život.“ Ne, ove Isusove na prvu teške riječi u ranom su kršćanstvu bile shvaćene nešto šire i fundamentalnije: kao neka vrsta kodeksa, odnosno kao „formula za život u punini“, kako kaže Walter Rebell.

No što to zapravo znači? Je li ovdje riječ o tzv. nebeskoj trgovini: ako uskratim sebi nešto ovdje na zemlji, to ću dobiti na Nebu i usput pobijediti u ovoj „nebeskoj igri“? Trebam li se stalno ponašati altruistički da bih se domogao raja? Čini se da postoje još dva načina razrješavanja ovog paradoksa „poraženog pobjednika“ iz današnjeg Evanđelja.

Prije svega, u današnjem je tekstu artikulirano temeljno ljudsko iskustvo, koje nije nipošto ograničeno samo na kršćanski kontekst: kada nešto žarko želimo, onda to najčešće i ne dobijemo.

Abdulah Sidran je godine 2020. u Općoj bolnici u Sarajevu napisao „Pjesme sa respiratora“. Jedna od spomenutih pjesama nosi naziv: „Zaboraviti Itaku“.

Vratiti se na Itaku
 Nesalomiva je
 Tvoja nakana

 A prepreke
 Na putu do nje
 Takve
 Da te svaka može
 Požderati
 U trenu

 Zato
 Da bi se na nju vratio
 Moraš ponekad
 Zaboraviti
 Itaku

Sidran je u jednom svom intervjuu pokušao objasniti nastanak ove svoje pjesme: „U ‘tunelu’, u bolnici sam napisao pjesmu „Zaboraviti Itaku“. Ako se želite vratiti u „Itaku“, morate ponekad na nju zaboraviti. Shvatio sam da ako previše budem mislio na kuću i porodicu, potrošit ću snagu koju trebam da pobijedim Koronu. Kada imamo ciljeve i žudnje, moramo racionalno baratati snagom koja nam treba da ih ostvarimo.“

Sličnu poruku iščitavam iz današnjeg Evanđelja: sreća može doći kada na nju nismo previše fiksirani. Međutim, evanđeoski tekst ide korak dalje. Svojoj paraleli pobjede i poraza Isus dodaje i onaj mali, ali ključni dodatak: „poradi mene“. Stoga se ovaj tekst može iščitavati i kao obećanje: „Ako skreneš svoj pogled sa svoje male sreće i pogledaš mene, Isusa, vjerojatno nećeš imati mogućnost brzih zadovoljstava i lakog života. Ali isto tako nećeš se morati previše brinuti o sebi i o svom životu, jer samim tim što svoj fokus stavljaš na mene, pobijedit ćeš.“

Iako ne bih želio zanemariti oštrinu današnjeg Evanđelja, odbijam ga tumačiti kao poziv na moralno zasićenu „nesebičnost“. Čak štoviše, u ovom tekstu otkrivam poziv na slobodu „samozaborava“.